Magdalena Vodopija / Alen Vitasović (Snimili Danilo Memedović / Dejan Štifanić)
Na zabranu koncerta u Puli reagovao je književnik Đorđe D.Sibinović u autorskom tekstu vidi: https://sedmasila.rs/djordje-d-sibinovic-tonka-reci-cvrcak/ .
A kavo je raspoloženje u Puli pokušaćemo da vam dočaramo kroz dva teksta objavljena u tardicionalno dobrom i nepristrasnom Glasu Istre.
REAKCIJE :
Autor: Doria MOHOROVIĆ
“Ja takvu glazbu ne volim i ne slušam, ali mislim da je to jako loš potez gradonačelnika. Ljudi iz našeg grada i regije koji vole tu vrstu glazbe i koji su platili kartu, imaju pravo ići na koncert. Ako žele to slušati i već je sve rasprodano, ne može jedan gradonačelnik zabraniti nekome da ide na koncert. Otkud pravo jednom čovjeku da zabrani nekome da svira, a tko ne krši ničime ništa? Kao glazbenik se ne slažem s tom odlukom i bez obzira što nije moj stil glazbe, solidaran sam s kolegama”, prokomentirao je sada već nadaleko poznatu zabranu koncerta narodne i turbo folk glazbe u Puli jedan od najpoznatijih istarskih glazbenika Alen Vitasović.
Podsjetimo, u Domu sportova su 25. ožujka trebali nastupiti Duško Kuliš i gosti – Dragan Kojić Keba, Ana Bekuta i Zorana Mićanović, a u organizaciji tvrtke Hiljadarka. Ali kada je za koncert, čija je organizacija već debelo uznapredovala i prodane su skoro sve ulaznice, saznao gradonačelnik Pule Filip Zoričić – sve je moralo biti otkazano.
Kršenje ljudskih prava
Vitasović smatra da se tu radi o kršenju ljudskih prava.
– Ja sam uvijek za muziku, to je stvar ukusa, ako imaju svoju publiku, a imaju je, zašto zabraniti nekome da svira? To je kulturocid. Ta glazba ne šteti nikome i nema nikakvih negativnih konotacija ni političkih poruka. Thompson je druga stvar, istaknuo je Vitasović.
Za mišljenje smo pitali i brojne druge istarske glazbenike i ostale javne ličnosti, ali uglavnom nisu bili voljni podijeliti svoje stavove o ovoj temi, koja očito “dijeli” ljude u dva podjednako snažna tabora.
Lepa Brena
Svoje mišljenje dala je Magdalena Vodopija, direktorica Sajma knjige u Istri i jedan od vodećih autoriteta u gradu za područje kulture.
– Apsolutno sam protiv zabrana i potpuno mi je nevažno jesu li ishitrene ili, kao u ovom slučaju, naknadne. Posebno je sklizak teren govoriti o tradiciji Pule. Da, ona jest rokerska, za mene potpuno, jer sam doslovno odrasla u rock’n’roll kući i uz jednu od pulskih rock legendi. Ipak, treba znati da su se u toj rokerskoj Puli, na koju se sada mnogi pozivaju, prirodno i nesputano, svake ljetne subote, pa tako godinama, događala dva glazbeno oprečna koncerta na udaljenosti od doslovce 10 metara. Dok su na terasi rock kluba Uljanik svirali neki od najboljih bendova ondašnje zemlje, na terasi DHB-a, odnosno tadašnjeg Doma JNA, nastupao je neki narodnjački sastav. I jedna i druga terasa bile su pune – Puljana. Pritom nikome nije padalo na pamet da to komentira, niti da nekoga zabranjuje, kaže Vodopija, ističući da je još bolji primjer upravo program Doma spotova, ili bivšeg Doma mladosti.
OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU
VRUĆA TEMA:
Što građani Pule misle o zabrani koncerta koji se trebao održati u Domu sportova. Odgovori su zanimljivi.
Ima jako puno ljudi koji vole tu glazbu i ne možemo govoriti o mentalitetu Istre koja je multinacionalna, od ljudi iz različitih republika bivše države, do nekih novih useljenika iz dalekih zemalja, koji će za 10, 15 godina donijeti i neku svoju muziku. Mi postajemo dio svijeta, a da ne govorimo o onome što mladi slušaju. Svatko ima svoj izbor, kaže Adrijana
Autor: Jelena MILOVIĆ
Zabrana koncerta u Domu sportova Mate Parlova podijelila je javnost – neki pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića zbog ove odluke žustro podržavaju, drugi pak tvrde da su zabrane u direktnoj suprotnosti s tezom o otvorenoj i liberalnoj Puli na što se Zoričić upravo poziva. Puljani, naši sugovornici na koje smo naišli u središtu grada, uglavnom su bili protiv zabrane.
– Može doći i svirati tko god hoće, tu ne bi trebalo biti zabrane. Može doći i Thompson, a koristi od toga ima i grad. A to da ne odgovara mentalitetu i podneblju – pa što danas mladi slušaju? Imaju mobitele i slušaju što hoće, kaže nam gospodin Ivo, a njegov prijatelj dobacuje da su za ovaj koncert skoro sve ulaznice bile prodane. “Ne može to odlučivati jedan gradonačelnik. Ako ja ne volim tu muziku, vole neki drugi. Bolje da pjevaju, nego da plaču”, kaže on.
Ča su to cajke?
– Načuo sam nešto o tome, ali da budemo konkretni – sve što je zabavno i pozitivno, za veselje, to treba dozvoliti, a sve suprotno tome treba zabraniti. Protiv sam, uglavnom, svih zabrana. Hoćeš samo svoje i ono što se tebi sviđa i ništa više? Pa to je kolotečina. Thompsona zabranjuju svugdje, a ja smatram da ne bi trebalo ni njega. On ima lijepe pjesme. Mogu se zabraniti neke, u kojima pjeva protiv nekoga, smatra drugi naš sugovornik.
Gospodin Pero ima nešto drugačije mišljenje. On kaže da ta glazba ne odgovara našem mentalitetu, ali se ograđuje pa dodaje da bi trebao čuti te pjesme, pa bi znao reći. “Ča to su cajke?”, pita Pero koji je u pravilu protiv zabrana jer smo “pod ovom kapom nebeskom svi isti. Mi ovdje volimo zabavnu glazbu, istarsku, pa i ovu novokomponiranu istarsku, dalmatinsku. Kad sam bio u toplicama u Slavoniji, nije mi se sviđala ta glazba s tamburama, volim samo s mandolinama. Tražio sam neku drugu glazbu na radijskim stanicama”, priča Pero.
Adrijana nam kaže da treba pustiti sve ono na čemu se zarađuje lova.
– Nevažno tko je i što je, važno da donosi novac i da će nam popuniti proračun, a ne da nama građanima naplaćuju koješta. Pogotovo ta dvorana koja se mora održavati, jer sve košta, a dvorana propada. A doma gradonačelnik može slušati što god hoće. Ima jako puno ljudi koji vole tu glazbu i ne možemo govoriti o mentalitetu Istre koja je multinacionalna, od ljudi iz različitih republika bivše države, do nekih novih useljenika iz dalekih zemalja, koji će za 10, 15 godina donijeti i neku svoju muziku. Mi postajemo dio svijeta, a da ne govorimo o onome što mladi slušaju. Svatko ima svoj izbor. Ja na taj koncert ne bih išla, ali znam da bi ih puno išlo, kaže Adrijana.
Glazba nije politika
– Svatko ima pravo slušati što želi, dobacuje nam gospođa Mara s tržnice i dodaje: “Protiv sam bilo kakvih zabrana”. Druga Puljanka komentira da “ovo nije nikakva politika, već je to glazba, nije bilo potrebe ništa zabranjivati.
Ne znam zašto je gradonačelnik to odlučio. Treba nam različitost i to što netko kaže da ovo nije podneblje i da se kosi s našim mentalitetom, po meni nije nikakav argument. Jedino da glazba nekoga vrijeđa. Iako je to gradski prostor, ljudi to slušaju pa treba zadovoljiti i njihov glazbeni ukus.”
Među našim sugovornicima tek je jedna Puljanka podržala odluku gradonačelnika.
– Apsolutno sam za ovu zabranu, gradonačelnik ima pravo odrediti što će se izvoditi u gradskom prostoru. Ta je vrsta glazbe kod mlađih jako popularna, preplavila nas je, sve se promijenilo. Zaključno, gdje god može, neka zabrani. Tamo gdje ne može, a to su privatni prostori, ne smije se miješati. Ja sam protiv te glazbe i po tom pitanju podržavam zabranu, kaže nam Dragana.
