Očev sat

Retko šta kao pesma može  privući ljubav.Zapovedati ljubav !Ova pesma je jedna od tih.

Petar  Solar, lekar i poeta.Odavno već  ponosni  deda. Piše  za decu . Napisao je nekoliko značajnih knjiga  poezije i proze. Njemu, i kao lekaru (naučio da leči i uzroke i posledice)i kao poeti,(kopka ga inspiracija smisla života) nije jasno  zašto nam se dešava to što ne želimo i  što ne volimo…?Zašto ne možemo sve to da ispravimo, kažemo ne?!

I meni i njemu žao.Ćutimo. U tom seti se on.Izašla mi je zbirka pesama. Zračak nade zavlada .Radost zapovedi-ljubav. I srcima da je preispitaju! Svest nam se okupa u optimizmu. Čitam njegovu pesmu   “Očev sat” i  čini mi se da se vraćam  u optimizam. Može sve da nestane ali ljubav ,NE ! Evo probajte.Čitajte “Očev sat” i  čistite sebe.

Na sjajnom poklopcu

Mog očvevog sata

Ćirilicom piše:

Mome sinu-tata

 

Bilo je to davno

Slika je još živa

Igro sam se s decom

U senkama šljiva

 

Oblačiće mirne

Kao bela stada

Češljao je vetar

Iznad  vinograda

 

Suton je padao

Na očevo lice

Sanjao sam sine

Neke bele ptice

 

Uzmi ovaj sat

Čuvaj ga i pazi

Ja sam već umoran

A sunce zalazi

 

Vreme koje prođe

Neće da se vrati

Jednom ćeš ga i ti

Svome sinu  dati

 

Uzeo sam sat

Stavio na uvo

I očevo srce

U njemu sam čuo

 

I prođe me jeza

Neka čudna zima

Kad sam mu video

Rosu u očima

 

Prišao sam brzo

Seo mu u krilo

I pitao tiho

Tata šta je bilo

 

Prigrli me čvrsto

I privi na grudi

Samo se ti igraj

I dobar mi budi

 

Pa dodade blago

Sa prizvukom tuge

Ja ću skoro poći

Na put preko duge

 

Ujutro sam hteo

Da probudim tatu

Milujući prstom

Poklopac na satu

 

Ustani tatice

Lipov čaj te čeka

Moja  mala ruka

Livada i reka

 

Obećo si juče

Da ćemo na reku

Gde si nekad i ti

Šeto uz mog deku

 

Videćemo sunce

U granama iva

I let lastavica

Iznad rodnih njiva

 

U sobi tišina

I vreme je stalo

Samo srce sata

Glasno je  kucalo

 

U duši mi počeše

Krici da se roje

A srce sa satom

Kucalo je moje

 

Zračak sunca mu je

Nestao sa lica

Leteo je k nebu

Kao bela ptica

 

Dočega ga pljusak

Iznad našeg luga

Na istočnom nebu

Pojavi se duga

 

Bože ako tamo

Bele ptice žive

Zašto suze kaplju

Sa nebeske šljive

 

Nemoćan i tužan

Ja sam oca zvao

Da mu vratim sat

Koji mi je dao

 

Neko mi je dugu

Pokazao samo

Budi junak sine

Tvoj tata je tamo

 

Tamo iza duge

Reče mi  još neko

Biće uvek s tobom

Iako daleko

 

Proteklo je vreme

Imam i ja sina

Liči baš na mene

Iz onih godina

 

Zagledan u prošlost

Svog jedinca gledam

Sat mi je u ruci

Ali mu ga nedam

 

Zato što će uvek

Sve dok ja postojim

Kucati sa srcem

Očevim i mojim.

 

 

Podelite sa drugima:

Povezani članci