Nikola Malović: Pismo osamnaestogodišnjacima

Nikola Malović: Pismo osamnaestogodišnjacima

Ruža (Foto: N. M.)

Nauka kazuje da bi čovjek danas mogao da dobaci do 120 godina ako bi pio čistu vodu i hranio se hranom koju nije dotakla nikakva hemija. Ovo je tekst za sve one koji ove godine pune 18 

Draga dušo,

U doba Starog zavjeta ljudi su živjeli preko 900 godina. Nakon Potopa ljudski se vijek skratio, pa se živjelo sve manje, prvo do 400, a onda do 120 godina. Nauka kazuje da bi čovjek, bez obzira na pol, danas mogao da dobaci do 120 godina ako bi pio čistu vodu i hranio se hranom koju nije dotakla nikakva hemija.

Dakle, od mogućih 120 stepenika, ti si se uspela na 18. po redu, što te čini osobom koja se u trenutku dok čitaš, nalazi na vrhuncu vlastitog života.

Taj uspon će tek sada krenuti silovito.

Po životnim zakonitostima trajaće – u zavisnosti od parametara – tuce godina (pitaj nekog koliko godina iznosi ova precizna riječ), što u početku može da izgleda kao prava vječnost.

Najljepši i najintenzivniji dio života treba provesti mudro.

Valja osmisliti cilj kao ram za ekstremnu sreću. Neko sanja o petoro djece, neka priželjkuje karijeru. Oba su cilja legitimna, uz ovaj oprez: život bez punoće je sirot čak i ako se kupa u parama. Stoga nije loše imati vjeru u Boga. Vjera u Boga dolazi vremenom, premda poznajem čak i djecu koja nemaju nikakve dileme da li Bog postoji. Ljudi koji vjeruju, vide svijet u boji, za razliku od ljudi oba pola koji na svijet i njegove čari gledaju u crno-bijeloj tehnici, čak i kad su na drogama.

Kaže Pavić, čuveni srpski pisac, da „nema saveta, i da svak pred sobom mora da pojede svoj put kao glista“. Ipak bih se usudio i kazao da je bolje biti dobar negoli biti zao, da je bolje ljubiti nego imati, i da imati – ma šta na svijetu – nema bez ljubavi. Ne vrijedi bez ljubavi.

Da bi se do zacrtanog cilja došlo, potrebno je zdravlje. Svaka čašica, i svaki dim, i svaka linija, i svaka tableta, i svaka pašteta, i svaki sat iza ponoći… oduzimaju sate od zagarantovanog životnog vijeka od 120 godina.

Želim ti da pronađeš – u trenutku kada tome dođe vrijeme – dušu u koju se do kraja života vrijedi zaljubiti. Budi oprezna, jer će se ta duša vremenom mijenjati, kao i ti, pa je potrebno da nuklearnom energijom priče (moderno se kaže narativa) održavaš ljubav do konca. U početku erosa je tijelo, na vrhuncu je priča, a kad eros prođe kroz sito života, priča ostaje, ako ostane, kao zlato u zlatnom Peku. Možda ne znaš danas sva značenja riječi, ali tu je život, naučićeš.

Draga dušo,

Misliš li da 18 godina označava tvoje punoljetstvo?

S rukom oko one stvari, zar to nisi postala u šesnaestoj? Ili prije?

Punoljetan je čovjek, tvrde mudraci, kad mu porastu zubi umnjaci.

Sačuvaj ovaj list, jer ga valja pročitati najmanje triput. Još jednom odmah, a treći put kad u budućnosti slučajno naletiš na njega. Otkrićeš tada rečenični kod koji nisi opazila ni tokom prvog, ni tokom drugog čitanja.

(Foto: N. M.)

Ko si, danas?

Ako te ova fotografija asocira na Beketovu dramu „Čekajući Godoa“, onda je četvorogodišnji boravak u gimnaziji imao smisla. Ako te ova fotografija asocira na avanturu, na dobrom si putu, samo ako po povratku iz avanture imaš čime da kupiš bolje cipele

Ko si danas, jesi li srećan, jesi li zaljubljena, imaš li cilj u životu, da li ti je potrebna pomoć, šta misliš o momcima, djevojkama, ljubavi, istoriji, el-dži-bi-ti populaciji, muzici, književnosti, slikarstvu, sektama, pravoslavlju, odnosu sa sestrama, odnosu sa braćom, odnosu sa majkom, odnosu sa ocem, o drogama, kontracepciji, vršnjačkom nasilju, migrantima, životu van Srbije i Crne Gore, o temama koje su bolne ali se katkada pomenu, prijateljima, struci, engleskom jeziku, srpskom jeziku, o kosmosu, Bogu, o alkoholu, garderobi, o kraju u kome živiš, omiljenim jelima, omiljenim pićima, Beogradu, Primorju, prioritetima u životu, mirisima, bojama…?

Nemoguće je s vršnjacima, nekmoli s odraslima, o svim ovim temama povesti razgovor u cugu, jer dok bismo odgovorili na poslednje pitanje, možda bismo se već toliko promijenili da bi odgovor na ono prvo pitanje sada zazvučao drukčije. Razumljivo je. Čovjek bez obzira na pol napreduje, više umno nego tjelesno, do 33. godine, i do tada ima pravo da se mijenja. Možda i kasnije, ali ostavimo ovu temu za ta vremena…

Naslov i oprema: Stanje stvari

(Pečat, 19. 5. 2023)

Preuzeto sa: https://stanjestvari.com/2023/05/23/svetionik-18/

Podelite sa drugima:

Povezani članci