TAJNI SPORAZUM O UNIŠTENjU PRAVOSLAVLjA

TAJNI SPORAZUM O UNIŠTENjU PRAVOSLAVLjA

„Između SAD, Vatikana i Nemačke sklopljen je 1976. godine tajni sporazum u 11 tačaka. Jedna od centralnih teza ovog sporazuma bila  UNIŠTENjE PRAVOSLAVLjA.

Pravoslavlje mora biti izbačeno iz svetskih komunikacija, kao religija, jer je to jedini homogenizirajući momenat pravoslavnih zemalja koji ima političke dimenzije, i globalizacija uz Pravoslavlje teško će uspeti.

Otuda uništenje Pravoslavlja, ali i prodor u Pravoslavnu Crkvu i bacanje teških para da bi se pridobili pojedini rukovodioci Pravoslavlja, i da bi se na taj način uništila srž teologije pravoslavne. Jer ono što su konstatovali, a što je nama pravoslavcima koji verujemo u Pravoslavlje, vrlo značajno, i što je konstatovano na jednom od njihovih sastanaka – da je jedina teološka misao – pravoslavna, koja se može vezivati sa civilnim shvatanjem društva i sa onim što oni zovu globalizacija, uz onaj minimum socijalnog momenta.“

AUTOR: Dragan R. Mlađenović

Trilateralna komisija je privatna organizacija, osnovana na inicijativu svemoćnog Dejvida Rokfelera (en. David Rockefeller, 1915–2017), a na ideju njegovog prvog saradnika Zbignjeva Bžežinskog (poljski Zbigniew Kazimierz Brzeziński, 1928–2017). Osnivački sastanak je održan 23. i 24. jula 1973. godine na Rokfelerovom imanju. Pored Amerikanaca, sastanku su prisustvovali i predstavnici još dva svetska regiona –  Japana i zapadnoevropskih zemalja – iz čega potiče ime: Trilateralna komisija. Ova organizacija je, dakle, ustanovljena da gaji bliske odnose između ova tri regiona. Zato je već 1973. na samom početku rada Komisije objavljen kratki manifest o njenoj svrsi i ciljevima: „Bliska trilateralna saradnja u cilju očuvanja mira, upravljanja svetskom ekonomijom, podsticanja ekonomske rekonstrukcije i ublažavanja svetskog siromaštva, što će povećati šanse za glatku i mirnu evoluciju globalnog sistema“.

Dr Smilja Avramov (Pakrac, 1918 – Beograd, 2018), profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu i jedna od najumnijih srpskih naučnika i intelektualaca, ceo svoj radni i stogodišnji životni vek posvetila je istraživanju i razobličavanju zavere protiv Boga i pravoslavnih naroda. Poseban podstrek za profesorkino istraživanje ljudskog zla i mržnje dala joj je tragična sudbina srpskog naroda u 20. veku, a posebno stradanje i satiranje jedanaest njenih najbližih srodnika za vreme tzv. NDH-zije na mestu najvećeg užasa – u logoru Jasenovac.

U jednoj od svojih kapitalnih studija (a može se bez preterivanja reći da su sve njene knjige kapitalne) pod naslovom „Trilateralna komisija. Svetska vlada ili svetska tiranija“ (LDIJ, Novi Sad, 2000) ugledna profesorka je kao uzorni istraživač  na osnovu deklasifikovanih zapisnika sa sednica Trilateralne komisije kao izuzetno uticajne globalističke organizacije, upozorila na njen osnovni strateški cilj: uspostavljanje Novog svetskog poretka. Preduslov za realizaciju ovog koncepta bila je pobeda Zapada u hladnom ratu. Jedan od Trilateralinih osnivača i njen glavni ideolog, Zbignjev Bžežinski, naglasio je  da se načelo pregovaranja između država može smatrati zastarelim, kao i da „diplomatiju država treba zameniti diplomatijom korporacija“. Zanimljivo je da je u dokumentima organizacije vreme do uspostavljanja Novog svetskog poretka opisano kao „period tranzicije“.

Neposredno pre formalnog razaranja Sovjetskog Saveza i SFR Jugoslavije, u Tokiju je od 21. do 23. aprila 1991. godine održana konferencija Trilaterale na temu  „novog evropskog identiteta“ posle okončanja Hladnog rata. Na ovom samitu većina članova „evropskog ogranka“ Trilateralne komisije opredelila se za koncept podele Evrope „na rimski i vizantijski deo“, odnosno uspostavljanje  starog „kulturno-civilizacijskog limesa“ koji podrazumeva strogo razgraničenje rimokatoličko–protestantskog na Zapadu i pravoslavnog sveta na Istoku Evrope. Ovaj opasni skup je zaključio „da se Evropa završava tamo gde počinju pravoslavlje i islam“. Proces podele interesnih sfera u posthladnoratovskoj Evropi odvijao se upravo po zaključcima ove trilateralne konferencije u Tokiju, koje je našoj javnosti predstavila profesorka Smilja Avramov.

Prof. Avramov je ukazivala da se pod uticajem ove pogubne ideologije globalizma dogodio težak istorijski paradoks, a to je fenomen „odumiranja države“ koji je svojevremeno proglašen za vrhunski marksistički ideal. Za razliku od ideološkog optimizma marksista koji su veru u „odumiranje države“ zasnivali na razvoju proizvodnih snaga i odgovarajućih proizvodnih odnosa, globalističke elite isti cilj ostvaruju na pragmatičan način – kroz postupak deregulacije državnih nadležnosti i prepuštanje pravnonormativne sfere u ruke transteritorijalnih  činilaca (multinacionalne kompanije, nevladine organizacije). Sve to ovoj pojavi daje izrazito nedemokratsko značenje i stvara preduslove za uspostavljenje svetske tiranije na planetarnom nivou.

Ono što nas pravoslavne Srbe posebno dotiče, jeste tajni sporazum koji je sklopljen još daleke 1976. godine između SAD-a, Vatikana i SR Nemačke, a kome je „kumovala“ Trilateralna komisija. Evo kako je prof. Avramov opisala taj sporazum:

„Između SAD, Vatikana i Nemačke sklopljen je 1976. godine tajni sporazum u 11 tačaka. Jedna od centralnih teza ovog sporazuma bila  UNIŠTENjE PRAVOSLAVLjA. Pravoslavlje mora biti izbačeno iz svetskih komunikacija, kao religija, jer je to jedini homogenizirajući momenat pravoslavnih zemalja koji ima političke dimenzije, i globalizacija uz Pravoslavlje teško će uspeti. Otuda uništenje Pravoslavlja, ali i prodor u Pravoslavnu Crkvu i bacanje teških para da bi se pridobili pojedini rukovodioci Pravoslavlja, i da bi se na taj način uništila srž teologije pravoslavne. Jer ono što su konstatovali, a što je nama pravoslavcima koji verujemo u Pravoslavlje, vrlo značajno, i što je konstatovano na jednom od njihovih sastanaka – da je jedina teološka misao – pravoslavna, koja se može vezivati sa civilnim shvatanjem društva i sa onim što oni zovu globalizacija, uz onaj minimum socijalnog momenta.“ (boldom podebljao D. M)

Ova otkrića i upozorenja ugledne profesorke Smilje Avramov su nam višestruko dragocena. Ostaje nam da se molimo i verujemo da dobri i svemoćni Bog (oduvek, dosada i nadalje) čuva Srbe i sve druge blagoverne narode širom Zemljinog šara, i da se pouzdamo u Savez pobožnih naroda koji se, kao brana i zaštita od Božjeg protivnika i plime njegove globalističke močvare, pred nama upravo okuplja i stvara. Amin – Bože daj!

Izvor: https://naukaikultura.com/tajni-sporazum-o-unistenju-pravoslavlja/

Podelite sa drugima:

Povezani članci