EKSPERT ZA BEZBEDNOST DŽEVAD GALIJAŠEVIĆ U EMISIJI „SRPSKI SVET“ TV In4S (prvi deo)
Republika Srpska je faktor demokratske ravnoteže i jedina autonomna državotvorna struktura u BiH. Zato Zapad želi da se sa njom obračuna i priprema scenu za to
Saradnja Bošnjaka i Srba je jedina apsolutno zabranjena politika u BiH. Osnovni cilj Zapada je da se ova dva naroda nikada ne dogovore o zajedničkom interesu i zajedničkoj državi. Zapadu treba podjeljena Bosna i zato održava privid da srpski i bošnjački narod nemaju zajedničke interese
Pojavljivanje separatnog kulturnog identiteta Bošaka je, na žalost, uvijek bilo samo incident. Njih je uvijek lako vratiti u kolotečinu lojalnosti Otomanskom carstvu, Ugarskom carstvu, Trećem rajhu ili SAD i Velikoj Britaniji
Zapadno rješenje je da on suvereno upravlja Bosnom. OHR ne bi mogao da odlučuje bez podrške nas Bošnjaka. Ta politika je usmjerena protiv Srbije. Ona nije proevropska nego je suprotna srpskim interesima. Suprotna je i bošnjačkim interesima
_________________________________________________________
ZAPAD na ovim prostorima djeluje negativno već hiljadu godina, od velike šizme. I kroz Rimsko carstvo i kroz Ugarsku pokušavaju da naprave drugi narod u Bosni, iako Porfirogenit i Teofan nju pominju kao zemlju u kojoj žive Srbi i Hrvati. Porfirogenit kaže da je Bosna mala zemlja u sastavu ranofeudalne srpske države pod knezom Časlavom.
Od 1054. se gradi novo političko društvo kroz izgradnju bosanskih crkava i uvođenje bosanskih banovina. Tako je zapad Srbe odvajao od Srba i na Drini uspostavljao granicu Zapadnog carstva.
Poslije hiljadu godina, Republika Srpska kroz predsednika Dodika otvoreno, i kroz SNSD, kaže da ovdje još žive Srbi – i u etničkom, identitetskom, kulturnom, ali i političkim smislu. Obnoviti tu ideju poslije Dejtona može Dodik jer nije ucjenjen ni ratom ni korupcijom.
Njegova stranka je nova politička stranka, neopterećena ratom, a izložila je ovu političku ideju.
Vidjeli smo poplavu non pejpera i glasove da Republika Srpska može mirno da se razdruži.
Vidjeli smo i režiranje pozornice za konačni udar da se odrežu državotvorna krila Republike Srpske. To su nam predstojeći dani…
– Srbija je preko Kosova ucjenjivana da drži prste dalje od Republike Srpske i da ostane izvan ovog procesa urušavanja Republike Srpske, sankcionisanja njenih vodećih ljudi i obračuna sa političkom idejom samostalnosti i očuvanja državotvornosti.
– U Crnoj Gori je situacija iskomplikovana da se ne potpiše Temeljni sporazum kako bi oči srpskog svijeta bile okrenute na tu stranu.
Službe u Beogradu i Banjaluci moraju znati da je pozornica protiv Republike Srpske spremna za presudu Ratku Mladiću za dva dana, za sjednicu SB UN na koojoj će se obratiti predsjednih haškog rezidualnog mahnizma i ostavkom Valentina Incka koji će u ostavci izreći sankcije da bi ga naslijedio umjereni Nijemac.
Sve je to nelegalno i nema veze sa Dejtonom i Aneksom 10, stavom 1, prema kome međunarodna zajednica mora garantovati unutrašnju političku autonomiju entitetima, a ona umjesto toga vrši nasilje.
Narodi su siromašni i posvađani. Ja ne živim u Republici Srpskoj nego najsiromašnijem kantonu Federacije, zeničko-dobojskom, imam informacije i vidim kuda to vodi.
Republika Srpska je bila faktor demokratske ravnoteže i jedina autonomna državotvorna struktura u BiH. Zato Zapad želi da se obračuna sa njom.
Saradnja Bošnjaka i Srba je jedina apsolutno zabranjena politika u BiH. Osnovni cilj Zapada je da se ova dva naroda nikada ne dogovore o zajedničkom interesu i zajedničkoj državi. Zapadu treba podjeljena Bosna i zato održava privid da srpski i bošnjački narod nemaju zajedničke interese.
Napadi na Izetbegovića i njegove najbliže ljude, pa i suprugu su sredstva ucjene da Bakir prihvati zapadni koncept: nastavak njemačke uprave u BiH sa ciljem da se riješi hrvatsko pitanje (izmjena izbornog zakona i legitimnog predstavljanja), a Hrvati će za uzvrat obnoviti savezništvo sa SDA i Bošnjacima.
Bakir je dan prije Hrvatskog narodnog sabora otišao u Mostar na dogovor sa Čovićem. Rezolucija Sabora je bila sterilna, a Čović je rekao da je i protiv separatizma i unitarizma. To je zapadna pjesma.
Pojavljivanje separatnog kulturnog identiteta Bošaka je, na žalost, uvijek bilo samo incident. Njih je uvijek lako vratiti u kolotečinu lojalnosti Otomanskom carstvu, Ugarskom carstvu, Trećem rajhu ili SAD i Velikoj Britaniji.
Sjetimo se: 1831 je bila pobuna begova – godinu dana pošto je Srbija dobila hatišerif o nasljednoj kneževini i širokoj autonomiji – a ko je bio pesnica koja je vođu Huseina kapetana Gradaščevića (Zmaja od Bosne) odvela u istanbulske zatvore da bude otrovan u 31-oj godini? Bosanski i hercegovački begovi, ajani.
Nikad ni jedan bošnjački političar nije zatražio da se njegove kosti prenesu u Bosnu, a ime mu se spomene ponekad za praznik.
Bošnjaci su bili odani moćnoj Kraljevini Jugoslaviji – Vidovdanski ustav je usvojen glasovima Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO). Položaj koji su muslimani imali u kraljevini je bio bez presedana najbolji položaj u istoriji muslimanskog naroda.
Muslimani duguju Jugoslaviji svoje konstituisanje kao nacionalne zajednice u okviru komunističke Jugoslavije. A onda su jurnuli sa drugima da je razbiju.
Mi smo – Bošnjaci – udarna pesnica te zapadne politike. Ne bi oni mogli da upravljaju odlukama OHR da bošnjačka politika ne podržava OHR da odlučuje u naše ime!
Skrećem pažnju da je predsjednik Dodik u maniru državnika stalno isticao mir kao najvažniji odnos među narodima BiH. Rekao je: „Mir mi je važniji od suverenosti, od samostalnosti. Hajde da se mirno dogovorimo, a ako ne možemo, da se mirno raziđemo“.
Oštri odgovori Bošnjaka su došli kao dio zapadne inscenacije: „Biće rata, ne može se Bosna u miru podijeliti, ne može se dogovoriti“, jer Zapad ima svoje treće rješenje – da mirno arbitrira u sukobima i da drži kancelariju OHR, da kontroliše ekonomsku politiku, nadzire bezbjednost i odbranu, da upravlja resursima, imenuje tužioce i sudije koji su prošli obavještajni i politički filter Zapada.
Zapadno rješenje je, dakle, da on suvereno upravlja Bosnom.
Ta politika je usmjerena protiv Srbije. Ona nije proevropska nego je suprotna srpskim interesima. Suprotna je i bošnjačkim interesima.
Raspadom Jugoslavije, sto hiljada muslimana je u Crnoj Gori, značajan broj u Srbiji. I ko ima više interesa da se BiH stabilizuje nego naša dva naroda?!
A to je jedino što Zapad neće dozvoliti.
Politika Srbije je pomirljiva, ali ona ne vidi da njen protivnik nisu odnosi Dodika i Bakira, već je protivnik koji je mnogo moćniji, a to su Zapad i Evropa – odnosno Njemačka i Amerika koja hoće da upravlja.
Bošnjačka tiha većina želi mir i saradnju sa Srbima i Hrvatima. Ali, postoji problem.
Čuli ste da se stalno ponavlja priča o ruskom „malignom uticaju“. A Rusija nema ni jedan medij u BiH i ništa značajno što bi njenu politiku predstavilo na adekvatan način unutar bošnjačkog i hrvatskog korpusa.
Postoje diplomatski kontakti na nivou Banjaluka-Moskva i da Srbi u Republici Srpskoj imaju informacije o namjerama djelovanja ruske poltike. Ali, Bošnjaci nemaju. Rusija nema ni tv, ni novine, ni portal. A Turska ima medije poput magazina Stav, nedeljnika Faktor ili Anadolija agencije. Iran ima svoju televiziju Sahar i behar, Kaatar ima Al Džaziru. A Rusija nema Ni jedno sredstvo javnog djelovanja koje bi njenu politiku objasnilo.
Isti je slučaj sa Srbijom.
I Rusija i Srbija moraju uraditi više na planu svoga predstavljanja u Federaciji. Jer, nema ni jedne stranke, ni jednog pravnog ili društvenog subjekta, ni jedne nevladine strukture koja bi promovisala saradnju Bošnjaka i Srba i širila razumijevanje u odnosu na ruske geostrateške i geopolitičke interese i saradnju Moskve sa Turskom i Iranom.
Tako mora i Srbija. O tome sam govorio odmah poslije rata. Ne treba dozvoliti da se sekularni potencijal izgubi. Ali, iz Srbije, od raznih Đinđića i Tadića pa do današnjih dana je ostao posao koji se nije uradio.
Ja sam pojedinac koji iznosi stavove. Zbog toga sam napadan od mudžahedina, soroševskih medija i raznih `Raskrinkavanja` Soroševih pigmeja koji pišu potjernice protiv ljudi i njihovih političkih stavova radi uništavanja same pomisli na samostalnost i na to da budemo nacija. Da budemo specifična narodna zajednica.
Šta je nacija ako to nije ideja države u kojoj se živi prosperitetno. Mi moramo tražiti prave krivce, a ne ovako – u bošnjačkom stadu, ovca je ovci vuk!
(sledi nastavak)
IZVOR: http://fakti.org/sta-to-pisu/zapad-hiljadu-godina-od-velike-sizme-deli-srbe-i-od-drine-pravi-granicu
Preuzeto sa: https://naukaikultura.com/zapad-hiljadu-godina-od-velike-sizme-deli-srbe-i-od-drine-pravi-granicu/
