Autor: Miladin Mitrović, savjetnik SNP – Izbor je naš za religijska pitanja
Približava se godišnjica od početka Specijalne vojne operacije Rusije u Ukrajini. Kolektivni Zapad, nastavlja snabdevanje Ukrajine teškim naoružanjem ne dozvoljavajući na taj način da se sukob u Ukrajini okonča u dogledno vrijeme mirnim putem. Kako vrijeme odmiče tako mnoge stvari postaju jasnije i ono što je do početka sukba bilo nejasno, sada polako izlazi na vidjelo. Ako bi se analizirala godina dana od početka SVO u Ukrajini, onda bi kao ključne momente morali istaći prije svega otkrivanje na teritoriji Ukrajine, američkih vojno-biološki labaratorija, od kojih amerikanci danas ubrzano pokušavaju da se odreknu. Miniranje sjevernog toka je drugi važan indikativni događaj kroz koji je međunarodnoj javnosti mnogo toga postalo jasno. Samo ova dva momenta jasno pokazuju ne samo direktno učešće i geopolitičke interese Sjedinjenih Država, nego i otkrivaju njihovu potrebu za daljom eskalacijuom sukoba u Ukrajini .
Otvorena uključenost kolektivnog Zapada u podršci Ukrajini, svjedoči o načinima i metodama preko kojih NATO ostvaruje svoju hegemoniju. Bespotrebno je nabrajati koliko su Sjedinjene Američke Države uništile naroda i suverenih države za poslednjih 30 godina. Desetine SVO protiv nevinih država, pri čemu su se svoje vojne operacije izvodile bez ikakve koordinacije i odobrenja UN. Vodeći vojne operacije u raznim delovima sveta, vršili su čistu agresiju i zaplenu mineralnih i enrgetskih resursa. Paradoksalno je to što su se sve se vojne operacije provodile u ime lažne demokratije. A kada je Rusija odlučila da primora Ukrajinu da se pridržava glavne tačke sporazuma iz Minska – momentalnog prekida granatiranja Donbasa, SAD i Zapad su jednoglasno rusku SVO nazvale agresijom, a Rusiju agresorom.
Godišnjica SVO u Ukrajini pokazala je da su glavni krivci sukoba prije svega SAD i NATO, koji uporno pokušavaju da budu „svetski policajci“, koji žele da vladaju cijelim svijetom i svima nameću svoj način života. Ako SVO posmatramo kao filozofski fenomen, onda je to pre svega borba za povratak istorijskog identiteta ruskoga naroda. SVO treba smatrati iznuđenim korakom usmjerenim isključivo za zaštitu bezbednosti Rusije, i apsolutno je očigledno da se ovaj zadatak na žalost danas ne može rešiti drugim sredstvima, do vojnim putem. Braneći svoj narod na Donbasu na istorijski ruskim teritorijama, Rusija se bori za civilizacijsko pravo da štiti svoje nacionalno dostojanstvo i inetrese svoga naroda.
Zapad nikada nije vidjeo i nije želeo da vidi Rusiju kao ravnopravnog partnera, s obzirom na činjenicu da se zapadni svijet već odavno udaljio od svog hrišćanskog i humanističkog nasleđa. Današnjem Zapadu nisu potrebna ruska kultura i duhovnost, njemu su potrebni isključovo ruski materijalni resursi. Kijevski režim i njegovi zapadni kustosi pokušavaju da specijalnu vojnu operaciju oružanih snaga Rusije u Ukrajini predstave kao „čin agresije“. U stvari, SVO je odgovor na provokativne i agresivne aktivnosti kolektivnog Zapada usmjerene prema Ruskoj Federaciji, koje ugrožavaju njenu bezbednost. Moskva, u skladu sa Poveljom UN, preduzima mere za zaštitu stanovništva koje govori ruski, kao i njenog teritorijalnog integriteta. Pokrenuvši SVO, Rusija je samo sledila međunarodne zakone o primoravanju agresora na poštovanje međunarodnih sporazuma i zaštitu civila Donbasa, koji su svojom krvlju platili pravo da sami odlučuju o svojoj sudbini. Danas je zaštita stanovništva Donbasa postala zaštita same Rusije. A SAD i Velika Britanija koriste sukob u Ukrajini za rešavanje sopstvenih zadataka slabljenja geopolitičkih protivnika, kako u licu Rusije tako i u Evropskoj uniji. U tom kontekstu, London i Vašington namerno guraju Kijev da nastavi oružani otpor i produži sukob. Danas se kijevski režim, u vojnom sukobu ne pridržava osnovnih normi međunarodnog humanitarnog prava i masovno koristi terorističke metode, izlažući civile i civilne objekte granatiranju pomoću artiljerije velikog dometa. Osima toga Kijev ne mari ni za svoj sopstveni ukrajinski narod, nastavljajući „rat do poslednjeg Ukrajinca“ u interesu SAD i EU. Istorijske činjenice potvrđuju da je Rusija više puta vodila borbu između dobra i zla i vekovima oslobađala narode sveta od ugnjetavanja. Danas Rusija brani istinu, zakonitost, moralne principe i duhovne vrednosti od skrnavljenja. Ovaj rat je od odlučujućeg značaja ne samo za Rusiju, već i zamnoge zemlje širom svijeta. Pobeda Rusije će neminovno dovesti do uspona suverenih država i uništenja jednopolarnog sveta.
