Piše: Cyber Bosanka HANA Zdravo, Znam da nisam trenutno najzanimljivija osoba za bilo kakve razgovore jer sam fokusirana na jednu temu (zdravlje) i time se bavim evo mjesecima. Poslože se tako stvari u životu i moraš rasporediti svoju snagu da bi izgurao ono što je pred tobom i to se manje više svakom od nas desi nekad u životu. Međutim, postoji nešto što meni pomaže da ostanem normalna, ili normalnija. Odnosno nešto što mi pomaže da koliko toliko sačuvam mir u glavi i resurse za sve ono što je bitno, pa sam to odlučila podijeliti i sa vama, jer prosto uvijek svoje savjete za bilo šta prvo testiram na sebi, pa ako meni pomognu onda možda budu korisni još nekome. Naime, već nešto duže od mjesec dana nikako ne otvaram portale niti konzumiram bilo kakve sadržaje koji se tiču vijesti. Ja inače godinama ne gledam dnevnike i vijesti, ali sam internet portale pratila na dnevnom nivou, bar na način da otvorim njihovu stranicu i pogledam naslove, te pročitam sve ono što me zanima. Ili sam klikala na ono što drugi na društvenim mrežama podijele kao zanimljivo, a najčešće “zapaljivo”. I onda sam početkom jula pogledala jedan TED govor (nažalost ne mogu da se sjetim koji) i odlučila poslušati čovjeka koji kaže da godinama ne otvara ništa od tih sadržaja i da to samo troši energiju, a ne donosi nikakvu korist. Tad sam deaktivirala Twitter na mjesec dana i odlučila da neću otvarati takve stranice nikako. Moram vam reći da sam se preporodila. Povremeno mi najbitnije stvari prenese muž ili roditelji i tako sam u toku sa onim što zaista jeste bitno znati. Ali sam na ovaj način ostala pošteđena svih “ovaj političar rekao ovo, onaj zaprijetio onim, posvađali se oko toga…” Da ne nabrajam, znate i sami na šta mislim, odnosno decenijama slušamo i gledamo isto i ništa od svega meni nije donijelo korist osim što sam stalno bila pod stresom. A oni za sve to dobijaju velike plate. Neki dan spomenuh kako nemam internet na telefonu. Prešla sam na kraju prošle godine na prepaid uslugu jer sam uglavnom kući uz Wi-Fi i plaćala sam mjesečnu pretplatu za uslugu koju nisam koristila ni 10%. I od kako sam na ovoj prepaid varijanti malo se šta promijenilo, osim što nemam internet na telefonu kad nisam kući ili kod mame ili eventualno negdje u gradu gdje ukačim Wi-Fi. Ali uglavnom nikad nije nešto pretjerano hitno da moram odgovoriti sad i odmah. Odnosno, neću i ne moram biti u životu dostupna uvijek sad i odmah. Za te varijante i dalje postoji telefonski poziv i SMS. Funkcionišu i dalje besprijekorno. Recimo, to nemanje interneta na telefonu mi pomaže i kad satima čekam u čekaonici. To su oni najgori periodi koje mnogi popunjavaju čitanjem tuđih razmšljanja, a ja sam davno prepoznala da meni to dodatno stvara stres. Tako da obično kad čekam posmatram sve oko sebe ili eventualno čitam knjigu. Vrijeme prolazi sporo kad čekaš bez obzira šta radio, ali prosto ja budem mirnija ako nemam druge ljude i njihova razmišljanja u svojoj glavi. Neki dan sam bila prinuđena slušati dvije tete koje su pričale o svojim tokovima bolesti i svemu što prolaze i po tome koliko sam bila nervozna prepoznah da je to upravo ono što mi podiže stres. Pa sam izašla i hodala napolju kasnije sama. Ovo djeluje čudno u vremenu u kojem su svi povezani i dostupni odmah i željni informacija sa svih strana. Ali, iako se tehnologija promijenila, ljudi i njihovi mozgovi nisu. Pametni telefoni jesu super alati, ali svaki alat je dobar onoliko koliko ga mi znamo koristiti. Ja sam često pisala o manama pretjerane količine informacija i odavno nemam društvene mreže (osim Instagrama kojeg koristim minimalno) na telefonu. Ali se uvijek može dodatno smanjiti ono što nam puni glavu. Znam da mnogi zbog posla ne mogu sebi priuštiti ovakvo potpuno isključivanje od dnevnih aktuelnosti. U tim situacijama preporučujem bar filtriranje ostalog sadržaja, odnosno ljudi koje pratite na društvenim mrežama. Jer oni znaju jednako biti toksični kao i vijesti, u zavisnosti od onog šta pišu i kojim se temama bave. Što se tiče ostalog, ubacila sam tekst “Crtice i razmišljanja” u kojem povremeno zapišem neke kratke osvrte. Nekad objavim to i na Facebooku, ali eto sad i ovdje, za one koji nemaju Facebook – https://cyberbosanka.me/crtice-i-razmisljanja/ A što se tiče mame i zdravlja, sad u četvrtak smo došli na polovinu planiranih ciklusa prije kontrolnog CT-a. Primila je dva ciklusa kemoterapija i solidno je prošlo. Imali smo jedno odgađanje zbog loših nalaza pa je primala injekcije da se stanje popravi. Imali smo dramu kad su iz laboratorije zvali da jave da su nalazi grozni i da hitno idemo na onkologiju, pa smo otišli odmah i saznali da nisu grozni nego su to injekcije i trebale napraviti. Pa smo imali i u četvrtak baš ponavljanje jer nisu valjali, pa se ispostavilo da su se popravili i dobila je terapiju. Te stresove koji se redovno dešavaju i prate cijeli ovaj proces zapisujem u svoj dnevnik jer ih tako preradim i odložim na kraju dana. A kad se dešavaju onda sam obično u grču, pogubljena, popijem Persen da se malo smirim i guram nekako. Sve to očito spada u normalnost liječenja i sve je nepredvidivo i samo se nadam da će se na kraju ovih planiranih ciklusa na CT-u pokazati da je djelovalo i da se gad smanjio. Dok sve to traje čitam, čuvam mozak ovako kako sam napisala na početku, radim na pripremi objave čak i štampane knjige (da, na to su me nagovorili i javiću vam kad se desi), gledala sam Olimpijske igre i odmarala mozak prateći sportiste i radujući se njihovim radostima. I tako, ide život. Čuvajte se i neka vas služi zdravlje. I čitamo se ! |
| Želim vam ugodnu sedmicu Hana |
