„MANDAT“ NA KOLARCU

„MANDAT“ NA KOLARCU

Naravno,nije poznato koje odlomke će čitati Dragan Vujić Vujke.

Naš izbor je sledeći odlomak iz ovog romana.

Sa Oliverom je imao zakazan ručak u ekskluzivnom restoranu „Vivaldi”. U pasažu u centru. Ili, u prolazu, prosto rečeno. Onako. I vidljivo i ne- vidljivo; i tu i tamo; i na sceni i u bekstejdžu: da može brzo u prvi plan, ali i da može još brže kroz zadnja vrata do izlaza, kao da ničega nikada nije bilo. Baš takvi ljudi nisu izlazili iz „Vivaldija“.

Radovan je stigao prvi. Sto je bio spreman. Radovan namazan i mrzovoljan. Oliver je ušao u restoran neočekivano doteran. Sako, pantalone, košulja, cipele, maramica, sat, mantil, zalizana crna kosa, sve je bilo kao iz Rima. Srdačan pozdrav, ležeran nastup, samouveren sed i debela „kohiba”. Oliver je sve karte odmah bacio na sto pred Radovana. Gledao ga je s blagom distancom, u kojuje sakrio uzdržanost i poštovanje prema sagovorniku.

„Drago mi je što smo se sastali. O vama samo dobre priče kruže! Kako je moguće da niste više prisutni u Beogradu?“, započeo je Oliver.

„Šta je moguće ne odlučujemo mi. A ono što je moguće, to se i dešava. Otuda, evo i mene“, uzvratio je Radovan.

„Rekli su mi da ste pakleno inteligentni i da pazim kako s vama razgovaram”, podilazio mu je Oliver.

„Verujte samo u ono što vidite svojim očima, a protok vremena potvrdi. Istina neće u priče.

Podelite sa drugima:

Povezani članci