ŠEŠELj POMAŽE VUČIĆU

ŠEŠELj POMAŽE VUČIĆU

Piše: Milorad Antonić:

Da li dr Šešelj svojim nerealnom odnosom prema stvarnosti, pa samim tim i nerealnom politikom ravnoj nemogućoj misiji  direktno pomaže Vladi i premijeru Vučiću, pa i ostalim  bivšim partijašima. Jer, ovaj narod posle svega tačno zna šta je realno a šta nije, pa  će shodno isksutvu i ponašati se.

Rečnikom vremenske prognoze u Srbiji  su poprilične neprilike. Pre svega zbog utiska koji provejava iz retorike i sadašnjih i bivših vladara. I to je nešto najgore što se može desiti  narodu, očigledno gladnom napretka. Jer kad  slušate  bivše i sadašnje vladare, sadašnji  kažu da su za sve krivi bivši. Bivši s druge strane, za sve što sadašnji  predstavnici vlasti rade, predlažu i preuzimaju kažu da to nije dobro. Pošto vreme nikoga, pa ni nas ne čeka, morali bi da se upitamo:Da li  zbilja treba da prođu dve decenije da shvatimo da nismo, kako narod kaže, nigde pristali. Ni tamo i ovamo. Suštinski nismo dobili prolaznu ocenu za budući bolji život. Osećaj koji tada i zbog takvog utiska obuzima čoveka  može se definisati kao neka vrsta popravnog ispita. U najboljem slučaju. Ali, i uz sve, i  taj naš popravni ispit je čudan. Ne znamo šta polažemo, i ko nas ocenjuje ! Ne znamo šta valja šta ne valja, kome verovati  šta je dobro šta nije, na osnovu čega prihvatiti to što se nudi. A svi i oni  pre ovih ubeđuju nas da zaslužujemo život dostojan čoveku savremenog sveta. S pravom i mi  bez njih imamo tu potrebu, pa u nedostatku poverenja, biramio . I  živimo život  po svom nahođenju, (čitaj lošim navikama i ukusu) kreiramo ponašanje, tj. život.  Uz prisustvo začina iz  političkih  kuhinja eto haosa. Pođimo od dece koja  već u osnovnoj školi neće da pišu kontrolne zadatke. Kažu moraju  po zakonu  da im se pre najave. Direktori škola ne smeju da podviknu na učenike jer imaju pravo na advokata. Prodavac u piljarnici, prvo u nedostatku posla čačka nos, a onda kad kupac dođe seti se da je negde čuo kako  sa kupcem treba biti ljubazan, pa da bi mu udovoljio nudi, ubeđuje ga da je baš to sveže i  najbolje. . ., potom opet ljubazan  stavlja mu  hleb zajednio sa krompirom u istu kesu. Na primedbu kupca, ljuti se, “. . . ti ćeš da me učiš trgovini. . . “. Dalje postupanje  nije vredno pominjanja. Kao što  danas, za razliku od pre dvadeset godina, ostajemo bez reči zato što mnogi bez i malo zgražavanja čitaju kako je čovek upucao čoveka zbog parking mesta. A od  prodavca, kada je uspeo da kupca izbaci iz prodavnice, kao kruna svega, sledi pretnja :“Sad će vama Šešelj . . . . . . majku. “

Ali, to je samo deo popravnog ispita na kome još uvek ne znamo da li je za naš popravni ispit pravo pitanje zašto  su dva maloletnika pretukla gospodina Rašu Popova, ili je važnije od toga pitanje zašto  to rade tri puta starijem čoveku od njih?!

Da li  da pripremimo odgovor na pitanje  zašto ta dva maloletnika sa 300 prekršajnih prijava  nemaju priliku da na nekom poljoprivrednom dobru sade krompir, žanju žito beru  jabuke, uče zanat… i tako  zarađuju za džeparac ili je pitanje kad  već oni nemaju to što im jedino može pomoći u socijalizaciji   zašto njihove   dušebrižnice u centru za socijalni rad imaju redovnu platu ?! Valjda bi bilo logično da je nemaju ako imamo ovakav   kriminalni  potencijal na ulici.

PITANjA ZA POPRAVNI ISPIT

Jedino je poznat odgovor na pitanje zašto nisu hteli metalni novac koji im je Raša Popov nudio!

Da li  da pripremimo odgovor na pitanje  zašto učenik u osnovnoj školi ima lekarsku potvrdu da je hiperaktivan i njome opravdava sve  svoje gadosti  kad  ga nastavnci upozoravaju na njegove  drskosti i pogrešno ispoljenu energiju, ili je važnije zunati odgovor na  pitanje zašto su njegovi roditelji tražili da on ima to lekarsko uverenje ?!

Pitanje  zašto ju je lekar dao, nije bitno. Važnije od toga je pitanje koliko dugo izdavanje takvih  lekarskih uverenja traje !

Da li treba da znamo odgovor na  pitanje treba li  nam zakon po kome  roditelji ne smeju tući svoju decu ili je važnije znati  zašto je vaspitanje izjednačno sa tučom?

Da li je, možda pravo pitanje za naš popravni ispit, pogotovo za javni Tv servis, zašto jedan ničim prepoznatljiv političar osniva grupu građana ili je pitanje zašto mu je njegova dojučerašnja stranka dala svoja dva poverljiva člana za tu grupu građana ? Da ga kontrolišu ili da uz pomoć njih zadrži mesto predsednika opštine Novi Beograd? Ako ostane na mestu predsednika ove opštine znači da su ga i kontrolisali i dali mu legitimitet!

Da li je pravo pitanje na popravnom ispitu Srbije  zašto je poskupio limun ili  treba znati odgovor na pitanje zašto mu je obarana cena pod parolom da je otrovan?

Da li je pitanje zašto  se tramvajem u Beogradu vozi  devojka obučena po poslednjoj modi ili je pitanje zašto su joj čizmice, koje nosi,  skuplje od  garderobe pet putnika u tramvaju, prljave, prašinjave, blatnjave?

Da li je pitanje zašto Srbija nema regulisano zakonodavtsvo ili je, za popravni Srbije važnije  pitanje  zašto nemamo zakonodavstvo koje je u skladus a nšim potrebama, problemima, osobenostima. . . ?!

Da li je pitanje zašto je pušten dr Šešelj, ili je pitanje zašto je to važno? Možda je važnije od toga   pitanje zašto je  između pragova na železničkom koloseku beli  šljunak pocrneo i  zarastao u travu kada je to, pogotovo na Železničkoj  stanici u Beogradu, uvek bio lep beli šljunak.

Da li je, za medije, pogotovo, važno  pitanje koliko je bilo ljudi na mitingu dr Šešelja ili je važnije od toga zašto su uopšte bili?

Jer  kad smo već kod  dr Šešelja treba reći i ovo. Došao je konačno. Iznenada, a pripremano. Mislim da nema  građanina ove  zemlje Srbije koji  nije očekivao baš to što se i desilo. Došao je i započeo mantru  o političkoj prošlosti, a vreme u kome se pomenuta radnja dešava je  za razliku od  političke prošlosti važnija je  priča o političkoj budućnosti  koja se ogleda kroz krompir, kiseljenje kupusa, …. Možda je dr Šešelj kao veliki pragmatičar umesto onoga što je pričao mogao narod, do koga mu je stalo, da pita: „Narode moj dragi, da li vam i šta vam treba? Znam da je vreme spremanja zimnice  da li ste uspeli da napravite ajvar, koliko kođšta krompir, kupus, . . . , da li ste kupili ogrev, da li odlazite na otvorena vrata u škole da vidite kako vam deca uče. . . ? Čuo sam da hoće da vas kažnjavaju sa 50 hiljada dinara ako do 15. 11. niste platili porez na imovinu. . ., to nema smisla, . . . gledajte vi kako da priživite težak period koji je pred nama, manite kazne, država ne živi od kazni već od vašeg rada, zdravlja, priraštaja. . . “

Da li je za naš popravni ispit pravo pitanje zašto dr Šešelj stalno insistira na granicama  velike  Srbije u  Hrvatskoj i BiH  ili je pitanje: zašto dr Šešelj insistira na nerealnostima da će  Sarajevo i Split biti  deo Srbije, bez obzira što nikad nisu bili, a ćuti  o Kosovu i Metohiji zbog koje još uvek krvarimo ?! Granice Srbije u Makedoniji, za koju svi znamo gde je i čija je bila  nikad nije pomenuo.

Da li je važno pitanje : da li  je dr Šešelj došao da ruši postojeću vlast i da se sveti svojim nekadašnjim partijašima  ili je pitanje šta dr Šešelj postiže krajnje nerealnim  pitanjima ako ne kontraefekat?!  Pitanje je ali zbilja i najozbiljnije :da li dr Šešelj takvim nerealnim viđenjem svoga delovanja i nerealne politike pomaže  direktno Vladi i premijeru Vučiću, pa i ostalim  bivšim partijašima. Jer, ovaj narod posle svega tačno zna šta je realno a šta nije, pa  će shodno isksutvu i ponašati se.

Da li je realno pitanje hoće li mu se premijer Vučić zahvaliti na pomoći ili  je pravo pitanje hoće li će dr Šešelj i te kako sarađivati sa SNS i tako ponovo po ko zna koji put, kao i svi do sada, narodu prodavati maglu ?!

Ili možda grešim. Možda sam grešan prema čoveku posle 12 ukradenih mu godina, ali  sudim da bi bilo dobro pitati nekog psihijatra: Zašto mi to sve sa takvom lakoćom podnosimo?Zašto se, veoma brzo posle tek završenih, radujemo novim izborima i novim prodavcima magle? Da nismo izgubili reper za realno shvatanje sveta? Gde je tu smisao za života? Dokle će da nas interesuje politička prošlost a ne politička budućnost?!

Da li je pitanje  za naš popravni ispit zašto unutar Srbije 30 kilometara od Bugarske  granice nema življa, ili je pitanje kada je tamnošnjem stanovništvu dok su još bili tamo, dat poslednji stimulans za peroizvodnju jabuka, krušaka, šljiva, uzgoj ovaca?

Podelite sa drugima:

Povezani članci