Piše: Goran Danilović
Danas sam počastvovan cijelom naslovnom stranom „Pobjede“! Naslov mojeg reagovanja je pleonastičan, skoro pjesnički.
Predano me istražuju i, naravno, navikli smo, predanije lažu. Navodno, ja sam „kadija“ koji i tuži i sudi. Bez ustezanja ono što ja mogu reći za „Pobjedu“, nije orginalno moje; prije više od tri decenije jedan univerzitetski profesor iz Crne Gore ustvrdio je da je to „najgora novina svih naših naroda i narodnosti“! Nažalost, tako je i danas.
Ispituju način na koji sam postavljen za vd direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja i naravno, potom, za direktora u redovnom mandatu. U oba slučaja lažu, a bilo bi pravo čudo da je drugačije.
Morao sam, opet navodno, imati položen stručni ispit? Da sam morao imao bih, ali neznalice ne umiju da čitaju osnovne zakonske tekstove.
Novinar ima znanja, pa i opšteg, taman koliko i njegov direktor. Te, nekada državne novine, došle su do nivoa da im se isporuči tekst koji pišu polupismene spodobe, koje , usput, nemaju lično obrazovanje, ali se bave Agencijom na čijem sam čelu.
Evo nekoliko jasnih poruka za gospodu iz pomenutog dnevnog lista, finansiranog od pokradenog državnog novca, od šverca cigareta, nafte i droge;
Poput nekih od vas ja nisam švercovao ni svoju ni tuđe diplome;
Moju karijeru, poslaničku, političku, novinarsku ili bilo koju profesionalnu, nisu podupirali kriminalci, UDBA, statisi i belosvjetske protuve.
Ja nisam kupio otpatke sa „gospodarevog“ stola moleći za malo mrvica i milosti;
Moj prethodnik na mjestu direktora u Agenciji bio je DPS-ov poslanik i jedan od najviših funkcionera lokalne vlasti u Budvi, pa ga „Pobjeda“ nikada nije istraživala;
Nisam prilagođavao Statut Agencije ili akt o sistematizaciji sebi ili bližnjim svojima – Sistematizaciju, iako sam imao pravo, nisam izmijenio ni u jednom slovu, a Statut Agencije je mijenjan samo u dijelu usaglašavanja sa Zakonom o državnim službenicima i namještenicima. I po starom Zakonu, bez izmjena, ispunjavao sam sve uslove da budem određen za vd direktora, a onda i izabran na konkursu;
Nisam ja, nego „honorarni špijuni honorarnog špijunskog lista“, pokušavao da se domognem mjesta direktora bez znanja. Na konkursu sam bio prvorangirani, a na intervjuu koji je potom bio zakonska obaveza, tražio sam od tadašnjeg ministra da ukoliko nisam prvoplasirani ne budem predložen za funkciju bez obzira na bilo kakve dodatne zakonske mogućnosti.
Moj protivkandidat, iako, nažalost, sa akademskim zvanjem, ispostavilo se da je pokazao vrlo „skromno“ znanje i imao značajno manje bodova od mene. To ga nije spriječilo da sa grupom „lelekača“ i „akademika sa Internacionalnog univerziteta iz Novog Pazara“ pokuša da se ipak domogne mjesta direktora, odnosno, da preko jednog „konobara“ iz Vlade, prenebregne rezultate testiranja i zadirektori se. Pokušao je, ali nisu svi u Vladi bili spremni da učine tako nešto.
Kada me istražuje bilten koji služi kao oglasna tabla organizovanog i političkog kriminala radujem se; to je znak da smetam kvazi-novinarima, nabijeđenim intelektualcima, neznalicama, čaušima najgrdnijih politika, preplaćenim i pretplaćenim patriotama, privescima podzemlja i hajkačima na čestiti svijet.
Kada me proziva bilten najnižiih pobuda i kada besomučno laže, utješi me uvijek ona prekorna riječ ljudi koji u svakom zlu vide trag dobra: „šta bi radio moj Daniloviću da te ovi hvale“?
Pojedinci, gdje god ih je razvrstalo vrijeme – u biltene, preduzeća ili mišje rupe tavorenja, u ovakvim, smutnim vremenima, pomisle da će ponovo njihova era i da će opet njihove usluge biti na cijeni.
Danas sam na meti ja, a sjutra će biti ko god od onih koji se nisu savijali. Nisu ni onda kada je glava onih drugih bila tamo gdje čestiti ljudi nisu stavljali ni čizmu.
I za njih i za mene utjeha je što nas „grdni“ ne može nagrditi, niti će se oprati klevetajući bolje i drugačije od sebe.
Znamo se, a to je za mnoge trajna kob i zla sreća.
