“Srneća leđa”takoreći roman, sveden na svoju suštinu.

“Srneća leđa”takoreći roman, sveden na svoju suštinu.

Kritičari za  zbirku priča pod nazivom Srneća leđa Ane Marije Grbić poručuju  da su to fascinantne, maštovite priče iz ljudske svakodnevice

Ana Marija Grbić do sada je objavila tri pesničke knjige (Da, ali nemoj se plašiti, Venerini i ostali bregovi, Zemlja 2.0), kao i knjigu nefikcijske proze Idoli i poslednji dani. Idejni je tvorac pesničke organizacije Argh, trenutno pohađa doktorske studije na Filološkom fakultetu u Beogradu i predaje kreativno pisanje. Povod za naš razgovor je njena prva zbirka priča pod nazivom Srneća leđa koju je nedavno objavila izdavačka kuća Geopoetika. Mogli bismo reći da su ove tri rečenice ispunile fomalni uvod u intervju koji sledi, a evo i neformalnog: Ana Marija je moj prijatelj i napisala je vraški dobru knjigu. Dvosatni razgovor o njenim likovima studentima, bračnim parovima, prodavačicama, doktorkama, putnicima i prostitukama vodile smo u jednom dvorištu na Dorćolu. Sedele smo na travi i ručale sladolede od jagode, a fotografisala nas je majstorica Ema Bednarž, čija se fotografija nalazi i na koricama Srnećih leđa.

A   Mihajlo Pantić poručuje: Ali, šta sa običnošću? Kako o njoj pripovedati? Kako učiniti junacima (ako je to dobar pojam, jer tu nikakvog „junaštva“ nema) one koji se ni po čemu ne izdvajaju, one koji ne privlače ničiju pažnju nego čame u svojim malim, anonimnim životima, avaj, tako nalik životu svakog od nas? Ana Marija Grbić se u knjizi fascinantnih, maštovitih priča iz ljudske svakodnevice sva predala nastojanju da u običnosti vidi uzvišenost, tragičnost, grotesku, komičnost, smeh u suzama, prepuštajući se gotovo karnevalskoj raspojasanosti jezika. O čemu god da pripoveda, a neizostavno je reč o neobičnoj običnosti (to je iskupljujuća sintagma), Ana Marija Grbić čini to sa inventivnošću poetske mikroskopije života. I za rezultat imamo knjigu Srneća leđa koja se čita od korica do korica, u jednom dahu, pa opet iz početka. Da bi se, u krajnjem zbiru, i u slučaju Srnećih leđa potvrdilo prastaro pravilo da je uspela kratka priča mnogo duža nego što na prvi pogled izgleda. Takoreći roman, sveden na svoju suštinu.

Podelite sa drugima:

Povezani članci