Zdravo,
Dugo me nije bilo, a opet – ili srećom – nemam puno novosti. O njima ću kasnije. Prvo želim reći da se nadam kako ste ugodno proveli praznike, popisali novogodišnje planove – ciljeve – odluke – šta god 🙂 Ne znam kako vam ide ispunjavanje istih, ali ja se već neko vrijeme ne bavim tim na taj način. Ove godine jesam odabrala jednu riječ kao fokus ili nešto što želim i planiram, a to je – slobodno vrijeme. Želim više slobodnog vremena i da malo manje piljim u ekrane. To objektivno moram zbog posla, pa se nadam da ću uspjeti nekako manje raditi za malo više novca. Za sada nemam ideju kako do toga, ali valjda nekako smislim 🙂
Ono što jesam uspjela jeste skontati način kako da više vremena provedem onako kako volim. Naime, ja jako volim čitati i nakupilo mi se uz to nekih knjiga koje me zanimaju, a nikako nisam nalazila vrijeme. Prosto dok završim s poslom i dok kao sjednem uz Netflix da odmorim malo – ode dan. Dok sam razmišljala kako da se bolje organizujem, sjetim se da sam dobila sedmični kalendar, onaj sa satnicom što stoji na stolu. Uzmem njega i popišem sedmične obaveze i dodam u svaki dan – sat vremena čitanja. I bukvalno svaki dan nakon posla predveče sjednem, upalim tajmer i čitam taj sat. Ako prekinem ostavim tajmer pa nadoknadim pred spavanje. I ide mi super. Doduše, ne gledam Netflix više kao prije, ali to nije šteta. Ispostavilo se da u stvari sve mogu, samo ako zapišem i isplaniram. Poslije sam čula da se to inače preporučuje, tako da nije ni čudo da radi.
I da, još sam jednu stvar dodala kao plan i u kalendar – vježbanje svaki dan. Želim ojačati pa sam našla neke vježbe koje radim, plus vježbe za ruke (sad sam u fazi pravljenja tegova od nekih flašica za vodu koje izgledaju kao teg jer mi se ne kupuju tegovi – imam prečih stvari trenutno), plus yoga sa YouTubea, plus hodanje – rasporedim tokom sedmice i evo ide mi i to – stignem jer je zapisano.
Pa eto – probajte i vi ako se mučite sa nečim – stavite u plan i držite se toga – možda vam bude jednako uspješno.
A novosti – mama je radila CT i dobila nalaz – tumor miruje, sve miruje što se tiče toga. Ono što je njoj veći problem trenutno je što ima neke brahiektazije koje su trajno oštećenje pluća, a u njenom slučaju je to da dvije trećine lijevog plućnog krila ne radi i nepopravljivo je. To su oštećenja od zračenja i tako je kako je. Ti trajno oštećeni bronhiji su podložni stvaranju bakterija ili krvarenju – odatle njeno iskašljavanje sukrvice. I to se tako trpi, rješava kad se desi upala. Dobila je od pulmologa neki antibiotik, pumpicu i sad joj je kontrola onkologa pomjerena za 4 mjeseca, ali je pulmolog neko s kim će se češće družiti. Ona je solidna, samo je taj kašalj zeza i on uglavnom nikako ne nestaje. Ali s tim se nekako živi.
Ja sam bila na UZ dojki – i kod mene je sve u redu, s tim da su u procesu formiranja neke nove ciste pa mi je kontrola za 6 mjeseci. Ali dobro je, bolje to stalno pratiti nego da se desi neki belaj. Ono što me trenutno zeza je što sam juče baš išla zubarki. Osjetim neki zub gore lijevo i ispostavilo se da iza korijena šestice imam proces (ne Kafkin). I sad je ona meni rekla da liječenje toga traje u fazama, košta cca 200 KM, a druga opcija mi je da ga izvadim ili da pustim i da traje dok proces ne postane veći i baš bolan. Te dvije varijante su mi jako loše, pa sam počela taj proces liječenja. Otvorila mi je zub, stavila to nešto unutra što mi stvara jako ružan ukus u ustima, a u utorak idem ponovo. Finansijski mi je to jako izazovno, nemam pojma kako ću sve pokriti (“Ne moram ja, Velija, ni jest'” taj citat iz “Biće, biće”) mi je pao na pamet. Ali prosto mi se ne vadi zub jer već gore nemam četvorku zbog toga što nisam reagovala na vrijeme i nekako mi je bezveze da ne pokušam ovo spasiti. Pa valjda nekako izdeveram. I valjda sve ne bude bolno. I valjda bude uspješno, prije svega. Preživjeću, kako god 🙂
Dole je par tekstova koje sam pisala, a nisam pisala puno jer sam se trudila odmoriti od svega.
Želim vam ugodan vikend i iduću sedmicu.
