NOVE KNjIGE: Svetost – kultura – geopolitika: Susret koji vodi ka Spasenju

NOVE KNjIGE: Svetost – kultura – geopolitika: Susret koji vodi ka Spasenju

NA FOTOGRAFIJI:Autor Zoran Milošević i vlasnik ASOglas-a, Dejan Spasojević

Monografija koja je pred čitaocima sadrži tri poglavlja: Pravoslavlje i geopolitika (Uloga svetosti i svetaca u formiranju identiteta pravoslavnih naroda, Svetitelji – nebeski zaštitnici ruske vojske sa posebnim osvrtom na prepodobnog Serafima Sarovskog i „Strah od slobode“ Eriha Froma u svetlu pravoslavne antropologije). Druga glave se bavi kulturom i geopolitikom (Filmovi i serije kao instrument geopolitike, Kultura pamćenja ili kultura sećanja? i Istorijsko pamćenje i politika pamćenja u Srbiji). Treća glava se odnosi na geopolitičke analize i upozorenja (Putin – korak ispred drugih, „Kodeks alimentarijus /Cidex alimentarius/, agenda UN 2030 i hrana budućnosti, Bitka država za dominaciju u oblasti veštačke inteligencije, Dunav, NATO i strategija Evropske unije za Dunav, Sto godina evroazijske ideje i (neo)trockizam i njegova istorija kao instrument geopolitike.

Naravno da je potrebno pročitati ovu knjigu, bogatu informacijama, originalnim tumačenjima i viđenjima tema o kojima je autor pisao.Da bi se sve bolje razumelo potrebno je obratiti pažnju i na ličnost autora.

Ljubitelji pisane reči često imaju potrebu da saznaju ko je njihov autor, kakva ličnost je u pitanju, čime se bavi, kako živi, čak i kako izgleda. Reakcija je potpuno ljudska, prirodna, na kraju – iza svakog dela nalazi se njegov stvaralac.

Iza naučnog dela takođe se nalazi stvaralac – naučnik koji je dane, mesece, čak i godine, posvetio određenom problemu i tražio rešenje. On se za taj posao školovao, pročitao hiljade stranica stručne literature, postao biće koje živi od nauke i za nauku. Napor njegovog uma i duše daje rezultate koji će, avaj, više koristiti drugima, nego njemu samom. Ali pravi čovek od nauke ne haje za ličnu korist, već za dobrobit čovečanstva.

Takav je, dragi čitaoci, autor ove izuzetne knjige, Čovek koji sebe nesebično daje Nauci i Čovečanstvu. Dozvolite da vam predstavim osobu iza izuzetne geopolitičke misli koja se nalazi pred Vama, u slučaju da se do sada sa njime niste susretali.

Zoran Milošević (1959) izgleda kao stari dobri profesor iz naših najlepših školskih sećanja. Figura Oca i Učitelja. Prema svima ljubazan, uvek spreman da pomogne, omiljen u društvu zbog svoje iskrenosti i pravdoljubivosti. Ali i dalje radoznao i naivan kao dete, što je, izgleda, preduslov za izgradnju „naučenjaka”,[1] ali i pun ljubavi prema svom jedinstvenom srpskom narodu, Otadžbini, i uopšte – prema ljudima.

A koliko je oduvek voleo svoju zemlju i narod svedoči činjenica da je diplomirao na Vojnoj akademiji kopnene vojske u Beogradu (1983) i godine proveo kao oficir u vojsci JNA, vođen idejom odbrane svoje zemlje. Međutim, kako je u njemu želja za naučnim radom sazrevala, nastavljao je svoje visoko obrazovanje na magistarskim i doktorskim studijama. Magistrirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (1987), a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Srpskom (Istočnom) Sarajevu (2000).

Svoju Otadžbinu je branio jednako i noseći uniformu i noseći dnevnik po školskim hodnicima, jednako revnosno, iskreno i časno. Čete njegovih vojnika, kao i „čete” đaka i studenata mogu da posvedoče o tome.

Priziv nauke je bio najsnažniji i uporniji od svih drugih. Tako je profesor Milošević intenzivno istraživao, pisao, kretao se među kolegama, putovao. Osim svoje Otadžbine oduševljala ga je istorija i kultura bratske Rusije, u kojoj je boravio mnogo puta i učestvovao na desetinama naučnih konferencija, tribina, okruglih stolova.

Danas se Zoran Milošević može pohvaliti (mada se on nikada ne hvali, ističući svoju hrišćansku skromnost pre svega) sa preko 1.000 objavljenih bibliografskih referenci, među kojima se nalaze brojne naučne monografije i zbornici naučnih radova koje je priređivao. Koliko je objavio prevedenih publicističkih tekstova sa ruskog jezika – ne može se ni izbrojati, a možemo samo da nagađamo da je to broj od nekoliko hiljada. Uz to, godinama je pisao za poznati nedeljnik „Pečat”. Vodio je projekat „Demokratski i nacionalni kapaciteti političkih institucija Srbije u procesu međunarodnih integracija” (179009), koji je finansiralo Ministarstvo prosvete i nauke Republike Srbije. Objavljivao je radove u Srbiji, Rusiji, Belorusiji, Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Kazahstanu, Kanadi i Iraku.

Od 2001. godine radi na Institutu za političke studije u Beogradu, u statusu naučnog savetnika. Od početka je bio u samom rukovodilačkom vrhu Instituta, kao član i predsednik Naučnog veća, član Upravnog odbora, a potom i vršilac dužnosti direktora (31. decembar 2022. – 30. maj 2023.), pa zamenik direktora (od 1. juna 2023.). Osnivač je Biblioteke Instituta za političke studije (19. januar 2023.) i darodavac Legata istoj na Dan osnivanja.

Da ga naučno-stvaralački žar ne napušta, vidimo po njegovim naučnim monografijama čiji je autor i vrednih zbornika radova čiji je priređivač u poslednje dve godine: „Teroristi ili žrtve Zapada – muslimansko pitanje u Evropskoj uniji”, na arapskom jeziku, u Iranu[2]; „Geopolitika – pogled sa Balkana, 1. deo” na ruskom jeziku u Moskvi[3]; zbornik sa konferencije „Istorija kao instrument geopolitike”[4]; zbornik sa konferencije „Evropa i Dunav”[5], a u pripremi je još jedna knjiga na ruskom jeziku, čiji se izlazak očekuje u Minsku: „Geopolitika – pogled sa Balkana, 2. deo”.

Ipak, zbornik radova pred vama je nešto drugačiji – po svojim materijalima on objedinjuje i zaokružuje gorenavedene knjige-prethodnice. Čak je i naslov tako objedinjujući: „Svetost – Kultura – Geopolitika”, usudićemo se da kažemo – naučno „sveto trojstvo” kod Zorana Miloševića, koje „vodi ka Spasenju”. Pokušaćemo da odgonetnemo ovo „trojstvo” i kakvo je to Spasenje i kome namenjeno, šta je to što nam autor skriveno poručuje.

Pojam „svetosti” je determinišući kada je u pitanju izgradnja srpske kulture i tradicije, uopšte – izgradnja srpskog nacionalnog identiteta. O identitetu ne možemo govoriti bez Pravoslavlja, mada to „savremeni naučnici” često zaboravljaju, te se iz njihovih naučnih radova može zaključiti da nas je svašta i svako oblikovao, osim ove najvažnije stavke. Da uzmemo u obzir i karakterističan pravac (da ne kažemo – viši nivo) Pravoslavlja, a to je Svetosavlje[6], koje je u velikoj meri definisalo pogled na svet i život pravoslavnih Srba.

I tako smo došli do neizostavnog za Pravoslavlje – pojma svetosti, na kojem insistira i profesor Milošević, počevši od pomenutog prvog srpskog učitelja i prosvetitelja i Arhiepiskopa – Svetog Save (Rastka Nemanjića).[7] Svetitelji su i Savin otac i narednih nekoliko generacija Nemanjića, koji su podizali crkve, manastire, branili Svetu Goru i Manastir Hilandar od osvajača i pljačkaša[8], ali i radili na podizanju pismenosti među srpskim narodom.

Svetiteljem je proglašen i knez Lazar, čime se nastavlja niz svetih srpskih vladara, a njegova njegova odluka u izboru „Carstva Nebeskog” pre nego „Carstva Zemaljskog” u najvećoj meri je uticala na poimanje mučeničke i svetiteljske države Srba, koju ipak „Bog voli”. Otuda i izreke: „Bog čuva Srbe” i „Srbi su narod Nebeski”.[9]

Vera u Boga i svetitelje je vodila srpski narod kroz brojna iskušenja, ratne i okupacijske prilike, stradanja (ličnog i kolektivnog karaktera), da bi ih dovela tu, gde jesu sada. Možda nismo materijalno bogat narod, niti je naša zemlja velika, ali mi smo – preživeli, opstali, održali se pred naletima mnogo moćnijih od nas.

Primera je mnogo, a u zborniku „Svetost – kultura – geopolitika” profesor Milošević sagledava pojmove „Svete Rusije” i „Nebeske Srbije” kroz istaknute teološke mislioce. Iako se ruskom shvatanju „herojstva” i „preživljavanja” suprotstavljaju srpsko „mučeništvo” i „pogibija za zemlju i veru”, jedna stvar im je zajednička – shvatanje svoje Otadžbine kao nečeg uzvišenog i svetog, za koje se jednako i živi i gine.[10]

Pojmu svetosti Milošević je posvetio veliku pažnju u svom naučnom istraživanju i stvaranju, što je iznedrilo i tematski zbornik na ruskom i srpskom jeziku: „Svetost i identitet”[11], kao i učešće na brojnim konferencijama u Rusiji i Belorusiji na istu temu.

Tako dolazimo do sledećeg elementa Miloševićevog naučnog „svetog trojstva”, a to je kultura. Nema naroda bez kulture, njegovih običaja, verovanja, tradicije i nasleđa. Narod koji ignoriše svoju kulturnu baštinu, a prihvata tuđu – nestaje, biva asimilovan, utapa se u narod čiju kulturu preuzima na sebe.

Nažalost, naš srpski, otvoreni i druželjubivi narod to često zaboravlja. Pišemo latinicom, jer to je pismo koje „svet razume”. Izdavačke kuće štampaju knjige na latinici, jer se one više prodaju nego na ćirilici. Ubacujemo u svoj rečnik engleske reči, jer to je sada popularno. Gledamo holivudske filmove i serije koji nam prezentuju razvrat, incest, pornografiju, narušavaju moralne vrednosti na svim nivoima, opravdavaju satanizam i američku agresiju na Avganistan, Vijetnam, čak i – Jugoslaviju, a naš narod i našu vojsku predstavljaju kao genocidne, silovatelje, manijake.

Milošević je posvetio posebnu pažnju srpskoj kulturi kroz svoj naučni rad, a dotakao se i nepravednosti ustaljenog pojma „kultura sećanja” (naime, ne govorimo o individualnim sećanjima, to je besmisleno), već o mnogo smislenijoj „kulturi pamćenja”, jer ona je kolektivna, trajnija i određujuća za svest i identitet jednog naroda. Gorepomenuta slika našeg naroda u zapadnjačkim filmovima rezultat je besomučne propagande, raspirivanja mržnje i opravdavanje sopstvenih zlodela. Otuda i zbornik „Govor mržnje i kultura pamćenja”, čiji je priređivač ponovo profesor Milošević.[12]

Da naglasimo da je Milošević takođe i član Centra za kulturu pamćenja na Institutu za političke studije, što se logično nadovezuje na njegova dosadašnja interesovanja.[13]

Za dr Zorana Miloševića kažemo da je jedan od najpoznatijih srpskih geopolitičara, autor velikog broja naučnih radova na temu srpske i svetske geopolitike. Autor je i udžbenika „Geopolitika”, koji godinama koriste studenti i proučavaoci političkih nauka,[14] a priređivač je još par kapitalnih dela – zbornika: „Nebeska geopolitika – Vatikan i međunarodni odnosi”[15] i „Istorija kao instrument geopolitike”[16] sa međunarodne naučne konferencije održane u Beogradu 14–15. marta 2022. godine, koju je organizovao priređivač.

Tu si i „Geopolitika 1” (Moskva 2023) i „Geopolitika 2” (Minsk 2023), koju smo ranije pominjali. Uzimajući u obzir sve navedene bibliografske činjenice, nije čudno što je poseban deo ove knjige odvojen za geopolitička pitanja i ujedno njen svojevrsni zaključak.

Milošević je u svojoj geopolitičkoj misli vrlo proračunat i promišljen, a terminologija koju upotrebljava uopšte nije slučajna. Dozvolićete da ukratko sagledamo nekoliko važnih pojmova za razumevanje njegove geopolitičke misli:

  • Nebeska geopolitika – logično nadovezivanje na Carstvo Nebesko i Carstvo Zemaljsko; odnos dobra i zla u svetu; odnos vera i naroda;
  • Nova Hazarija – u promišljanju rusko-ukrajinskih odnosa.[17] Hazari kao moćnici iz senke kojima odgovara rasparčavanje Ukrajine i kojima ne smeta da Rusija uzme Donjeck i Lugansk, sve dok njima prestaje jug Ukrajine i kontrola nad Crnim morem. O tome svedoče i javni nastupi njihovih predstavnika;
  • Putinizam – kao poseban, unapređeni pravac ruskog konzervativizma-naturalizma. Ideja reorganizacije i stvaranja multipolarnog sveta, ali i konstantna borba Istoka i Zapada i njihovih saveznika;
  • Agenda 2030 ili „veliki reset” – težnja UN da u potpunosti pokori stanovništvo celog sveta uvođenjem GMO semena i hrane, izmenom ljudskog DNK i potpunim potčinjavanjem. Plan treba da bude izveden do 2030. godine.[18]
  • Veštačka inteligencija – u celom svetu rastuća vrsta tehnologije. Mašine koje pravimo sa pretpostavkom da slobodno razmišljaju, a da ipak rukovodimo njima. Paradoks je očigledan.
  • Specijalna vojna operacija Ruske Federacije u Ukrajini, a ne Rusko-ukrajinski rat, kako pojedini naučni radnici u Srbiji pokušavaju da je „prekrste”. Specijalna vojna operacija je posebno koordinisana, što se vidi u Putinovim javno deklarisanim stavovima. Ciljevi su denacifikacija i demilitarizacija Ukrajine; pomoć napaćenom narodu Donbasa i njihovo vraćanje u sastav Rusije; anuliranje „sovjetskog poklona” teritorija Ukrajini, bez ikakvog razloga i promišljanja; čišćenje potomaka ukrajinskih i nemačkih nacista koji su spas našli u Zapadnoj Ukrajini, a danas čine pokolj nad ruskim stanovništvom Ukrajine. Takođe, ruski jezik mora da se vrati u ukrajinske škole i da se zaustavi nasilna ukrajinizacija ruskog naroda.

Konačno, došli smo do pitanja Spasenja. Pravoslavna vera nas uči da je Spasenje najviše duhovno isceljenje, koje nas miri sa Bogom i vraća u Njegovu naklonost. Na misao Zorana Miloševića svakako utiče ovo pravoslavno tumačenje, ali on, kao čovek od nauke, Spasenju uz pomoć Vere dodaje i Spasenje uz pomoć Znanja.

Nije u pitanju izmišljanje novog točka ili paljenja vatre, već prosto – insistiranje na prosvećenosti i svesnosti čoveka o tome šta je dobro, a šta – zlo; šta su istine, a šta zablude; kojim putem treba da idemo i kako da zaštitimo sebe od onih koji žele da nas iskoriste, unazade ili unište na razne načine.

Jedno od njegovih poglavlja u ovoj knjigi sadrži „upozorenja” i to nije slučajno napisano. Autor upozorava na opasnosti koje prete čovečanstvu, ali, za razliku od drugih – daje i moguća rešenja, predlaže načine zaštite, preistituje dobre i loše strane svih varijanata razvoja situacije.

Kako Zoran Milošević vidi budućnost? Iz njegovih radova se vide dva puta. Jedan koji neguje Veru i Znanje, put prosvećenosti, koji obezbeđuje dostojan život čoveka i njegovo „mesto pod suncem”, a taj život ispunjen čistotom na svim nivoima – vodi Spasenju.

Postoji i drugi put. To je put u kojem ćemo se služiti kratkoročnim sećanjima, umesto da negujemo kulturu pamćenja; slušaćemo naše neprijatelje, a zaboraviti ko su naša braća; bićemo neobrazovani, indoktrinisani svakavim prljavštinama, duhom i mentalno slabi i bolesni. I kao takvi – brzo ćemo nestati i propasti, na radost onih kojima to ide u korist.

Godina 2023. je, očigledno, godina za nagrade profesoru Miloševiću. U februaru je dobio Medalju Maksima Bogdanoviča (Minsk, Belorusija), kao i Povelju Projekta Rastko za zalaganje za kulturu (Beograd). U avgustu mu je dodeljena Zlatna značka Evropske akademije nauka i umetnosti u Ljubljani, pod rukovodstvom Udruženja srpskih stvaralaca Slovenije, za ukupan doprinos nauci. Dobitnik je Nagrade za životno delo izdavačke kuće ASoglas (Zvornik, Republika Srpska, 2023), koja se potpisuje i kao izdavač ove knjige.

Svakako preporučujem na čitanje ovu i druge knjige dr Zorana Miloševića, koje su pisane pristupačnim jezikom i za stručnjake i za čitaoce koji žele da se informišu na pravi način. A kako vreme bude teklo, ne sumnjam da će geopolitička misao dr Miloševića biti još privlačnija i traženija među čitalačkom publikom, te da će izdržati nemilosrdni „ispit vremena”, koji čeka svakog stvaraoca.

[1] Mihajlo Pupin je govorio o svom poreklu i ponosno ga isticao, otuda i ono „Idvorski” kao alternativno prezime. O radoznalosti u ličnosti naučnika i njihovoj ljubavi prema svome rodu videti: Sa pašnjaka do naučenjaka / Mihajlo Pupin. – Novi Sad : Matica srpska, 1929; Moji izumi – autobiografski spisi / Nikola Tesla. – Beograd : Akademska knjiga, 2018.

[2] Videti: اسم الكتاب: المسلمون إرهابيون أم ضحايا الغرب؟ المعضلة الإسلامية في الاتحاد الأوربي ١٩٥٠ تأليف: د. زورانميلوشيفيتش ترجمة: د. جعفر عبد المهدي صاحبمؤسسة ابجد للترجمة والنشر والتوزيع978-9922-676-58-6 : ISBN

[3] Geopolitika. Vzglяd s Balkan. Častь 1 / Zoran Miloševič ; sostavitelь Daяna Lazarevič ; recenzii Kirill Ševčenko, Viktor Miщenko. – Sankt Peterburg : Art-Эkspress, LITO Svežiй vzglяd (Sankt Peterburg – Moskva – Minsk – Belgrad), 2023.–284 s. – ISBN 978-5-4391-0851-0.

[4] Istorija kao instrument geopolitike : zbornik radova sa međunarodne naučne konferencije održane u Beogradu 14–15. marta 2022. godine / priredio Zoran Milošević. – Beograd : Institut za političke studije, 2022.

[5] Evropa i Dunav : Dunav u geopolitičkim strategijama evropskih država : zbornik radova sa međunarodne naučne konferencije održane 26 – 27. juna 2023. godine u Beogradu / priredili Zoran Milošević, Miša Stojadinović. – Beograd : Institut za političke studije, 2023.

[6] Više o tome pogledati: Svetosavlje kao filosofija života / Sveti Justin Popović. – Niš : Centar za crkvene studije, 2021.

[7] O značaju Svetog Save, ali i drugih Nemanjića na razvoj srpskog nacionalnog identiteta videti: Ogled o srpskom identitetu : raspoznavanje izvorišta srpskog identiteta u drevnoj istoriji / Sanja Šuljagić. – Beograd : Institut za političke studije, 2020.

[8] U okolini Manastira Hilandara do današnjeg dana se nalaze Kula kralja Milutina i Kula cara Dušana, koje su bile uporišta tadašnjih srpskih vojnika-najamnika, koji su branili blaga Hilandara, pa i cele Svete Gore.

[9] Više o tome pogledati: Carstvo nebesko u pravoslavnom predanju / Artemije Radosavljević // Teološki pogledi : dvomesečni versko naučni časopis. – ISSN 0497-2597 (God. 16, br. 1/2, 1984, str. 137-151).

[10] O sličnostima i razlikama u poimanju srpskog i ruskog junaštva videti: Vidici jednog Belorusa – Belosrbina : eseji i studije / Ivan A. Čarota ; [prevela sa beloruskog Dajana Lazarević]. – Beograd : Institut za političke studije, 2023.

[11] Svetost i identitet : uloga svetaca i svetosti u formiranju identiteta pravoslavnih naroda : tematski zbornik / priredio Zoran Milošević. – Beograd : Institut za političke studije, 2020.

[12] Govor mržnje i kultura pamćenja : tematski zbornik / priredili Zoran Milošević, Miloš Knežević. – Beograd : Institut za političke studije, 2020.

[13] Videti: Repozitorijum IPS: http://repozitorijumips.rs/view/subjects/C6.html  (20.08.2023.)

[14] Geopolitika / Zoran Milošević. – Brčko : Evropski univerzitet Brčko distrikta, 2013.

[15] Nebeska geopolitika : Vatikan i međunarodni odnosi. – Šabac : Centar akademske reči ; Moskva : Međunarodna slovenska akademija nauka,obrazovanja, umetnosti i kulture, 2016.

[16] Istorija kao instrument geopolitike : zbornik radova sa međunarodne naučne konferencije održane u Beogradu 14–15. marta 2022. godine / priredio Zoran Milošević. – Beograd : Institut za političke studije, 2022.

[17] Rusija, Ukrajina i Nova Hazarija – geopolitički aspekt / Zoran Milošević // Politička revija, vol. 59, br. 1 (2019). – Beograd : Institut za političke studije.

[18] Više o tome na: https://helmcast.rs/politikon-danilo-tvrdisic/jeziva-un-agenda-monopol-nad-semenomhranom-i-vodom-do-2030prof-dr-zoran-milosevic/  (20.08.2023.)

IZVOR: https://naukaikultura.com/nove-knjige-svetost-kultura-geopolitika-susret-koji-vodi-ka-spasenju/

Podelite sa drugima:

Povezani članci