Piše: CAJBER BOSANKA
Zdravo,
Vrijeme je za pauzu. Iduće dvije sedmice sam na godišnjem, a uzela sam ga samo da malo mozak oporavim. Neću nigdje ići, samo ću probati da se malo presaberem. Došla sam na korak od toga da doživim “burnout” i to prepoznajem po tome što mi skoro više ništa nije posebno zanimljivo. Kad mi se oslobodi koji slobodni sat vremena, obično trčim da nešto čitam, slušam, pogledam. A ovih dana ništa – kad mi se desi slobodno vrijeme obično ostanem sjediti i gledati u prazno. A ja kad ne mogu čitati onda je to zadnji znak za uzbunu.
Zato sam odlučila da odmorim od posla, a odmoriću i vas od mene do iduće godine. Ovo će biti moj zadnji newsletter u ovoj godini, pa se javim nekad ponovo u januaru. Do tad valjda dođem malo sebi, a i pozavršavam ove preglede za mamu i svoje što sam planirala.
Jednu stvar samo moram podijeliti sa vama. Par dana se i u poslu i privatno mučim sa uslugama koje su depersonalizovane i automatizovane. Za posao sam radila narudžbu neke robe i greškom je napisana adresa plaćanja pogrešno, pa je problem nastao kod isporuke. Veliki sistem je automatizovao žalbe i komunikaciju i nismo uspjeli to riješiti nikako jer nismo uspjeli uspostaviti kontakt sa živim čovjekom. Pošiljka je vraćena.
Drugo – od 2009. idem kod iste doktorice na pregled dojki. Uvijek smo termine dogovarale SMS-om, uvijek je bilo bitno da taj termin bude u sredini menstrualnog ciklusa jer je to važno. Evo već 2 mjeseca ja ne uspijevam zakazati termin jer je nakon eto koliko godina doktorica zaposlila osobu da joj zakazuje termine. I to mi je ok, previše posla kojim ne treba ona da se bavi. Ali evo, juče sam ponovo probala da zakažem i ona mi nudi samo termin 3. januara, što mi je predaleko (treba mi kontrola u decembru jer smo tako dogovorile), a i poklapa mi se sa ciklusom. Probala sam isto zakazati u novembru i tad mi je nudila tek za mjesec i u vrijeme ciklusa. Džaba što ja napišem zašto mi je to bitno – ona ili ne zna ili neće da zna ili je nije briga. Poslala sam poruku ipak i doktorici, od juče mi nije odgovorila, a ako ne odgovori ni danas moraću tražiti nekog drugog. Jer malo mi je bezveze da nekog molim za svoje pare.
I htjela sam reći da će nas uništiti automatizacije i depersonalizacije, jer ne mogu roboti raditi sve poslove, posebno kad je tu bitan ljudski faktor. A svi smo na neki način specifični i različiti i neophodan je ljudski, ličniji pristup. Takvi koji zadrže mogućnost ličnog pristupa će uvijek odnijeti prevagu u bilo kojem poslu. To je jedino u šta sam sigurna.
Želim vam ugodan ostatak godine, sretne sve predstojeće praznike i čitamo se iduće godine!
