
(Fotografija arhiva Biblioteka “Ljubiša R. Đenić”)
By BB GLAS
U izdanju Narodne biblioteke “Miloš Trebinjac” nedavno je iz štampe izašla nova knjiga potpukovnika u penziji Luke Nikolića „Srpski spas u njedrima Bizerte“. Ovo epohalno delo će zasigurno privući pažnju ne samo čitalaca već i potomaka srpskih ratnika, ali i budućih istraživača srpske istorije u njenom najslavnijem periodu.
Luka Nikolić (Zaovine, 1954), potpukovnik u penziji, je tokom svoje vojničke karijere službovao u Valjevu, radio kao novinar, urednik i odgovorni urednik lista „Vojnik“. Za vreme rata na prostorima Jugoslavije obavljao dužnost predsednika Komisije za identifikaciju poginulih Prve armije pri VMA. Po završetku ratnih sukoba obavljao dužnost načelnika Doma garde u Topčideru. Penzionisan je 1996. godine u činu potpukovnika. Nakon odlaska u penziju počeo se baviti naučnim radom. Učestvovao je na nekoliko simpozijuma iz oblasti vojne istorije i objavio nekoliko naučnih radova. Godine 2010. objavio knjigu „Srbijo, majko i maćeho“, posvećenu stradanju srpskih ratnika u golgoti Prvog svetskog rata. Ova knjiga je svojevrsna studija o nebrizi države i višegodišnjem ignorisanju činjenice da je u Africi sahranjeno više od 3.500 vojnika koji su poginuli u Prvom svetskom ratu.

Promocija nove knjige Luke Nikolića „Srpski spas u njedrima Bizerte“ ofržana je u sali bioskopa. O knjizi su govorili: Tijana Savić, ispred izdavača, urednik i recenzent Dušan Milovanović, brigadni general Veljko Todorović i autor Luka Nikolić.
– Luka Nikolić je sa ovom knjigom zadužio srpsku istoriografiju, posebno svoj zavičaj i vaskoliki srpski narod. Glavni pokretač u stvaranju ove jedinstvene knjige je autorov neiscrpni entuzijazam i veliki izazov pred kojim se svojom voljom našao. Nije bilo lako, ali Luka nije odustajao. Na osnovu njegovog dugogodišnjeg rada i prikupljanja obimne građe, Luka je došao do obilja značajnih podataka, na osnovu kojih je i nastala ova knjiga – naglasio je, između ostalog, general Todorović.

“Srpski spas u njedrima Bizerte” govori o značaju i ulozi Severne Afrike u prihvatu, lečenju i oporavku srpskih vojnika tokom Prvog svetskog rata, od 1916. do 1919. godine. Severna Afrika, grad Bizerta, bila je tada baza ne samo za lečenje već i za obuku srpskih ratnika, koji su posle oporavka odlazili na Solunski front i učestvovali u bitkama za oslobođenje zemlje..
Knjiga daje i odgovor na pitanje kako su se Srbi našli u severnoj Africi. Na stranicama knjige po prvi put su sistematizovani sve transporti sa srpskim vojnicima koji su plovili ka severnoj Africi i svi objekti u kojima su lečeni srpski vojnici. Organizovani sadržaji kojima su se bavili srpski vojnici nakon primarnog lečenja, stavljeni su u funkciju njihovog oporavka radi i što bržeg povratka na front, u svoje jedinice.
Posebnu vrednost ove knjige predstavljaju dva priloga od kapitalnog značaja za istoriju srpskog naroda: Jedinstveni spisak lečenih srpskih ratnika u severnoj Africi tokom 1917. godine u kome su navedeni podaci za 12.921 srpskog ratnika i njihovom lečenju Jedinstveni spisak umrlih od 1916. do 1919. godine (sa dopunskim podacima) za 3.504 srpskih ratnika koji su počivali na 24 groblja severne Afrike. Ove spiskove do sada niko nije sistematizovao niti objavio. Izdavanjem ove knjige i njihova imena su se prvi put našla u istorijskim čitankama. Kroz severnu Afriku za tri i po ratne godine prošlo je 61.260 Srba od čega je u 36 mesta, na lečenju i oporavku u 63 sanitetska objekta, boravilo 41.135. Izlečeni, oporavljeni, prezdraveli, odmoreni, preobučeni i obučeni, njih ukupno 52.314, iz Bizerte je popunjavalo borbene redove na Solunskom frontu i u tome je bio značaj Bizerte.
O. Dodić Izvor: https://bbglas.rs/naslovna/knjiga-luke-nikolica-srpski-spas-u-njedrima-bizerte/
***
Promocija ovog kapitalnog dela odražana je 02.aprila 2026.godine u Beogradu u prostorijama SRPSKOG LEKARSKOG DRUŠTVA..Evo kako je tamo bilo.
Na putu do čitaoca pojavu ove knjige ispratili su mnogi potratli među kojima su:





