BURA ZBOG RODNO OSETLjIVOG JEZIKA: Zakon bez blagoslova

BURA ZBOG RODNO OSETLjIVOG JEZIKA: Zakon bez blagoslova

Ni rodno senzitivni lingvisti ili lingvistkinje nemaju jedinstven stav oko pojedinih zanimanja, pa se još misle da li da se žena psihijatar zvanično potpisuje kao psihijatrica ili psihijatresa. Da li je vodič – vodičica ili voditeljka?

Pre nego što mi glave dođe neka dželatkinja, što je ženski naziv za omiljeno zanimanje u Srba – dželat, da se pozabavim malo i našom crkvom. I SPC je oduvek imala izuzetnu jezičku osetljivost, hvalim te Bože, ali ne na osnovu dekreta, jer jezik ne mari mnogo ni za institucije, ni za tradiciju, ni za briselska poglavlja.

AUTOR: Aleksandar Apostolovski

Ko je ikada Desanku Maksimović nazvao pesnikom, a Nadeždu Petrović slikarom? Obe su rođene krajem 19. veka. Nadežda je uvek bila slikarka, a Desanka pesnikinja. U njihovo vreme nije bilo neke naročite političke korektnosti niti senzibiliteta za rodno senzitivni jezik, društvo je bilo patrijarhalno, ali nikome nije palo na pamet da zanimanja dve velike žene koje su obeležile srpsku kulturu oslovljava u muškom rodu. Srpski jezik je prirodni organizam koji uređuje sam sebe, daleko bolje od silnih nevladinih organizacija, aktivista i aktivistkinja, boraca i borkinja i neke reči prihvata odmah, a neke odbacuje kao strana tela.

Učiteljica je oduvek bila učiteljica, vaspitačica nikako nije bila vaspitač, baš kao i nastavnica i profesorka, doktorka ili medicinska sestra. Kod ovog poslednjeg zanimanja medicinske sestre je oduvek bilo dileme. I ja je imam. Kako se zove muškarac koji obavlja taj posao? Valjda medicinski tehničar. Šta tek da kažem za zanimanje „babica”? Nije „dedica”, već „medicinski brat”. Zvanično, ili u žargonu? Ali, „dedica” svakako nije. Bar do sada nisam čuo. Ali, ništa nas ne sme iznenaditi.

Kada bi u stara vremena neki đak učiteljicu nazvao učiteljem, ne bi se proveo baš najbolje, te bi, u ova vremena opšte senzitivnosti, dotična učiteljica verovatno nadrljala.

Videćemo kako će biti od maja sledeće godine, kada, po odredbama Zakona o rodnoj ravnopravnosti, nijedna ženska osoba neće moći da bude master ili inženjer nego – masterka ili diplomirana inženjerka.

Iako nemamo more, ako se kojim slučajem stvori admiral u suknji, biće admiralica ili admiralka. Agent tajne službe u suknji će biti agentkinja. Pa čik zucnite. Članica SANU će biti akademkinja. Čim osetim da lomim jezik, kao da učim brzalice, znak je da nešto ne štima, što nikako ne znači da što više žena ne treba da postanu članice akademije. Naprotiv, premalo ih je. Idemo dalje. Ona koja dogura do čina generala biće generalica ili generalka. Zadržaću se i ovde. Zalažem se za što više žena generala, ovi muški se nisu nešto pokazali, baš kao i akademici. Ali generalka nekako ne stoji. Da li je reč o generalnoj probi, generalki na motoru automobila ili velikom spremanju stana? Čizme i uprtači su obavezni. Tako da ostaje generalica. Na prvo slušanje, zbuniće ljude. Neće im biti jasno da li ona vodi diviziju ili domaćinstvo generala. Odnosno, da li mu je to supruga?

Marina Maljković će postati trenerka, odnosno trenerica. I to kakva. Jedna od najboljih na svetu. Biće i tu dilema. Kako je trenerka obukla trenerku? Pojma nemam. Hoće li centar ženske košarkaške reprezentacije postati centrica? Po zakonu hoće. Sjajni televizijski sportski komentator RTS-a Slobodan Šarenac imaće neobičan problem, što će biti zabavno kako centrica naše reprezentacije čeka dodavanje bekice. Ko je sad pa bekica? Ovde takođe nastaje lingvistički metež. To je u muškom svetu košarke plejmejker ili bek šuter. Taj posao na terenu je, uzgred, obavljala supruga kolege Šarenca, jedna od najboljih košarkašica Jugoslavije i Srbije svih vremena. Zove se Anđelija Arbutina. Igrala je na pozicijama plejmejkerke, ovo već dobro zvuči. Ali hajde, čik je nazovite bekica šuterka.

Ni rodno senzitivni lingvisti ili lingvistkinje nemaju jedinstven stav oko pojedinih zanimanja, pa se još misle da li da se žena psihijatar zvanično potpisuje kao psihijatrica ili psihijatresa. Da li je vodič – vodičica ili voditeljka?

Pre nego što mi glave dođe neka dželatkinja, što je ženski naziv za omiljeno zanimanje u Srba – dželat, da se pozabavim malo i našom crkvom. I SPC je oduvek imala izuzetnu jezičku osetljivost, hvalim te Bože, ali ne na osnovu dekreta, jer jezik ne mari mnogo ni za institucije, ni za tradiciju, ni za briselska poglavlja.

Monahinja je oduvek bila monahinja, igumanija nikada nije postala iguman, pa čak i u srednjem veku. I crkva je, uostalom, ženskog roda. Ona je naša majka, zar ne? Ili možda treba da nam postane tata ili bespolno biće? Kako se SPC pobunila protiv ovog zakona, jer je patrijarh Porfirije u Vaskršnjoj poslanici izjavio da se našem društvu nameće „rodno osetljiv jezik iza koga se krije borba protiv braka i porodice”, krenuli su napadi kako na njega, tako i na crkvu. On je u poslanici pozvao da se „obustavi nasilje nad srpskim jezikom”, kao i da se ukinu odredbe „protivustavnog zakona”, kojim se nameće rodno osetljiv jezik.

Nedavno je objavljen i snimak patrijarha Porfirija na društvenim mrežama, u kom on za večerom govori upravo o rodno osetljivom jeziku, koristeći ne baš najsrećnije izraze za izvesnu državnu službenicu. Porfirije je bez sumnje koristio neprikladne izraze za jednog patrijarha, iako nije bilo reči o zvaničnom skupu, iako je snimak volšebno doleteo na društvene mreže i istrgnut je iz konteksta, jer ne čujemo integralnu verziju.

Ali, ono što je usledilo posle toga je ispod donje granice svakog ukusa. Usledile su zaista teške uvrede i napadi kako na patrijarha, tako i na SPC. Ako se to moglo i očekivati na društvenim mrežama, u podkastu „Dobar, loš, zao”, na televiziji „Nova S”, koja se inače diči vrhunskim profesionalnim izveštavanjem i poštovanjem novinarskih kodeksa, dvojica kolega voditelja su psovkama i uvredama, koje se mogu čuti samo u rijalitiju „Zadruga” na TV Pink, vređali patrijarha.

Ne želim da citiram ni psovke i uvrede, jer ih ne bi objavio ni najopskurniji tabloid, kao ni imena kolega, jer su obojica ranije dobijali pretnje smrću.

To je dokaz kako nekada stvari mogu da eskaliraju toliko da se ponekad zapitam da li nam je svima potrebna kolektivna terapija kod psihijatra ili psihijatrese.

Postoji možda i bolja preporuka. Pročitajte ponovo pesmu najveće srpske pesnikinje Desanke Maksimović „Srbija je velika tajna”. Tamo ćete pronaći sve odgovore. Imate je i na internetu.

IZVOR: https://www.politika.rs/scc/clanak/553811/jezik-srbija-zakoni

Preuzeto sa: https://naukaikultura.com/bura-zbog-rodno-osetljivog-jezika-zakon-bez-blagoslova/

Podelite sa drugima:

Povezani članci