Razgovaramo danas Petar Solar, lekar i poeta, i ja. Napisao je nekoliko značajnih knjiga poezije i proze. Njemu, i kao lekaru (naučio da leči i uzroke i posledice)i kao poeti,(kopka ga inspiracija smisla života) nije jasno zašto nam se dešava to što ne želimo i što ne volimo…?Zašto ne možemo sve to da ispravimo, kažemo ne?! Meni sve jasno onog trenutka kada otvorim dnevne novine i vidim naslove,priču i sadržaj vesti ,suštinu pogotovo. Uhapsili direktora banke,on član najveće opopzicione partije.Optužba- odobravao kredite a nije smeo. Prvom čoveku stranke, u čijem je predsedništu uhapšeni direktor banke član kaže da mu nije lako kad je čudo za tu vest da je uhapšen. Meni je ,zbilja, sve jasno. Jasno je, dakako da je jasno!
Ali u želucu mučnina.I njemu! I žao nam i krivo.On ,kao utehu,počeo da mi nabraja poznanike koji su dobili astronomsko uvećane račune za struju, meni jasno ali mi krivo što nema pomoći.Opet muka od nemoći.I tako Petar i ja sve negde do pola dva.U tom seti se on.Izašla mi je zbirka pesama. Zračak nade zavlada .Radost zapovedi-ljubav.I srcima da je preispitaju! Svest nam se okupa u optimizmu. Krenusmo. On bi još neke rukopise da završi . Ja u 15-estici čitam njegovu pesmu “Očev sat” i vraćajući se u sve što sam takođe voleo, ali one mučnine mi to zatrle i potisnule negde duboko pa evo požurih da vam predložim isto.Čitajte “Očev sat” i čistite sebe. Osetićete, budite sigurni, koliko je to vrednije od informacije da li Ana Bekuta često daje Mrkonjiću priliku za seks, da li ona peva glasom ili zadnjicom,..!Biće vam jasno koliko je bitnije da su rudari Kolubare proizveli hiljadru tona uglja više nego prošle godine od toga kojim povodom , kad i ko je to saopštio. Itd.itd,itd! Evo otkucava „ Očev sat“.
Na sjajnom poklopcu
Mog očvevog sata
Ćirilicom piše:
Mome sinu-tata
Bilo je to davno
Slika je još živa
Igro sam se s decom
U senkama šljiva
Oblačiće mirne
Kao bela stada
Češljao je vetar
Iznad vinograda
Suton je padao
Na očevo lice
Sanjao sam sine
Neke bele ptice
Uzmi ovaj sat
Čuvaj ga i pazi
Ja sam već umoran
A sunce zalazi
Vreme koje prođe
Neće da se vrati
Jednom ćeš ga i ti
Svome sinu dati
Uzeo sam sat
Stavio na uvo
I očevo srce
U njemu sam čuo
I prođe me jeza
Neka čudna zima
Kad sam mu video
Rosu u očima
Prišao sam brzo
Seo mu u krilo
I pitao tiho
Tata šta je bilo
Prigrli me čvrsto
I privi na grudi
Samo se ti igraj
I dobar mi budi
Pa dodade blago
Sa prizvukom tuge
Ja ću skoro poći
Na put preko duge
Ujutro sam hteo
Da probudim tatu
Milujući prstom
Poklopac na satu
Ustani tatice
Lipov čaj te čeka
Moja mala ruka
Livada i reka
Obećo si juče
Da ćemo na reku
Gde si nekad i ti
Šeto uz mog deku
Videćemo sunce
U granama iva
I let lastavica
Iznad rodnih njiva
U sobi tišina
I vreme je stalo
Samo srce sata
Glasno je kucalo
U duši mi počeše
Krici da se roje
A srce sa satom
Kucalo je moje
Zračak sunca mu je
Nestao sa lica
Leteo je k nebu
Kao bela ptica
Dočega ga pljusak
Iznad našeg luga
Na istočnom nebu
Pojavi se duga
Bože ako tamo
Bele ptice žive
Zašto suze kaplju
Sa nebeske šljive
Nemoćan i tužan
Ja sam oca zvao
Da mu vratim sat
Koji mi je dao
Neko mi je dugu
Pokazao samo
Budi junak sine
Tvoj tata je tamo
Tamo iza duge
Reče mi još neko
Biće uvek s tobom
Iako daleko
Proteklo je vreme
Imam i ja sina
Liči baš na mene
Iz onih godina
Zagledan u prošlost
Svog jedinca gledam
Sat mi je u ruci
Ali mu ga nedam
Zato što će uvek
Sve dok ja postojim
Kucati sa srcem
Očevim i mojim
Bravo za Očev sat!!!