Selfi –to sam ja

Selfi –to sam ja

 U Beogradu, što bi neki rekli u krugu dvojke, nikada nisam osetila takvu sreću . Morala bih po tu dozu euforije da putujem 6 do 7 sati starim putem preko Miroča, zagledana u nepregledne dubine Đerdapskog jezera. U mondenskoj šestoj gimnaziji   niko nije znao gde ja idem.”Gde ti je to,pokaži nam na karti !” Ćutala sam.Kako da im objasnim ? Imala sam ceo Dunav za sebe, trčala sam u susret i vikala “Bako bako ” !!! Toliko bih snažno lupila kapijom da bi komšijski psi uznemireni zalajali. Neiskvarenost i nevinost tog vremena mi uvek natera suze na oči. Kasnije okolna sela ostadoše pusta. Ratne godine …sankcije niko nije prolazio, retki motori automobili i poneki autobus. Poneki političar u kampanji zastade da iskaže svoje divljenje prirodnim lepotama nacionalnog parka Đerdap. Na plaži momak sa gitarom, peva “Krivo je more’. Pisala sam dnevnik , kao da sam znala da ću morati da sačuvam taj osećaj sigurnosti i sreće. Na mojoj plaži,u mom svetu. I ceo Dunav samo za mene. Pričam sa talasima. Gledajući danas preplanule devojke sa visokim štiklama na plaži, sa šminkom, nakitom, sa veštačkom kosom i noktima,pitam se gde sam pogrešila UH- Niakad kraja selfijima. ” Izvinite hoćete li da me slikate na čamcu sa dečkom? ” Neću – odgovorih  devojci. Zagnjurih glavu u knjigu. On je vapio za njenom pažnjom a ona je bila sebi centar sveta. Bilo mi ga je žao. Menjala je garderobu,pa opet slika-minijaturni bikini,periku- pa opet-škljoc ! Osetih neizmernu tugu. Odjednom skočih i kažem im  “Dajte mi slikaću Vas”. Slikala sam ih dva sata dok se i njima nije smučilo. Nisu mogli da mi otmu telefon. Na kraju su otišli … “Čudna je,a tebi ? Ma da ,i meni tako  deluje,ceo dan gleda u Dunav.”

Sunce poče da zalazi i vetar mi pomilova kosu. Slikaću ovaj zalazak  pomislih. Možda ću poželeti da ga se sećam. Da bih znala ko sam, šta mi je važno,  da se ne izgubim na dnu ovozemaljskih laži i prevara. Da ostanem svoja.

Podelite sa drugima:

Povezani članci