
(Ilustracija arhiva autora)
Još 2008. godine američki analitički centar Stratfor objavio je veoma zanimljiv izveštaj pod naslovom „Geopolitika Rusije: večna pretnja“.
U izveštaju se detaljno objašnjava da je životno jezgro Rusije (takozvana Moskovija) objektivno „neodbranjivo“, jer na zapadnom pravcu nema ni prirodnih prepreka ni dovoljnog „teritorijalnog bafera“ (što je istorija više puta dokazala i što je plaćeno krvlju predaka). U izveštaju se tvrdi da je upravo zbog toga istorija Rusije niz neprekidnih odbrana od stranih najezda.
Zanimljivo je da se u tom neprijateljskom izveštaju nudi jedino razumno rešenje — „povući se na sever i istok kako bi se stvorio oslonac zaštićen Uralom, tako da čak i u najnepovoljnijem scenariju (na primer, pad Moskve) ipak postoji ‘Rusija’ iz koje se može obnoviti“.
AUTOR: Kiril Strelnjikov
Na pozadini iranskih događaja, rasprava o premeštanju ruskih centara donošenja odluka i najvažnijih ekonomskih objekata na istok, iz apstraktnih razmatranja o „osvajanju beskrajnih prostora“ i „neravnomernosti razvoja ruskih regiona“, pred našim očima se pretvara u izuzetno aktuelno pitanje.
Juče se pojavila vest da će vlada Francuske u ubrzanom postupku usvojiti ažurirani zakon o vojnom planiranju (pažnja!) uzimajući u obzir iskustva konflikata u Ukrajini i na Bliskom istoku. Postoje podaci da će se Francuska fokusirati na stvaranje velikog broja udarnih dronova, koji treba da potisnu rusku PVO i obezbede nadmoć u vazduhu, nakon čega će francuske vazduhoplovno-kosmičke snage dobiti „mogućnost da iskoriste svoju prednost“ (to jest, uključujući i nuklearno oružje).
Nema sumnje da se slične izmene u vojnim doktrinama upravo sada unose i u ostalim zemljama NATO-a.
Treba razumeti da, uprkos beskonačnom broju dobronamernih publikacija o tome da „Iran pobeđuje“, zapadne prestonice smatraju operaciju Izraela i SAD protiv Irana uspešnom! I iz nje su izvukle tri važna zaključka (nije sigurno da su tačni, ali ipak).
Prvi zaključak: preventivni masovni udar visokopreciznim oružjem radi neutralizacije PVO, uništenja kritičnih objekata (uključujući nuklearni arsenal) i obezglavljivanja vojno-političkog vrha čak i velike države — moguć je.
Drugi zaključak: uz dovoljan napor, moguće je sravniti sa zemljom apsolutno sve objekte koji se na njoj nalaze (naročito ako su zbijeni).
Treći zaključak: s obzirom na stvarnu efikasnost supernapredne zapadne PVO sa njenim „zlatnim, srebrnim i dijamantskim kupolama“, koje nakon zasićenja masom dronova probijaju čak i zastarele iranske rakete, ruska PVO sa sličnim karakteristikama u sličnom scenariju takođe može biti preopterećena i potisnuta.
Još 2008. godine američki analitički centar Stratfor objavio je veoma zanimljiv izveštaj pod naslovom „Geopolitika Rusije: večna pretnja“. U izveštaju se detaljno objašnjava da je životno jezgro Rusije (takozvana Moskovija) objektivno „neodbranjivo“, jer na zapadnom pravcu nema ni prirodnih prepreka ni dovoljnog „teritorijalnog bafera“ (što je istorija više puta dokazala i što je plaćeno krvlju predaka). U izveštaju se tvrdi da je upravo zbog toga istorija Rusije niz neprekidnih odbrana od stranih najezda. Zanimljivo je da se u tom neprijateljskom izveštaju nudi jedino razumno rešenje — „povući se na sever i istok kako bi se stvorio oslonac zaštićen Uralom, tako da čak i u najnepovoljnijem scenariju (na primer, pad Moskve) ipak postoji ‘Rusija’ iz koje se može obnoviti“.
To je dvostruko zanimljivo jer su takve ideje u samoj Rusiji postojale već odavno. Na primer, i veliki naučnik Dmitrij Mendeljejev i istaknuti vojni geograf i istraživač Petar Semjonov-Tjan-Šanski pozivali su da se pronađe „novi centar Rusije“.
I borbena dejstva u Ukrajini i rat u Iranu jasno su pokazali objektivnu sliku: tehnološka revolucija (dronovi, visokoprecizno i hipersonično oružje, roboti, veštačka inteligencija i tako dalje) dovela je do toga da zaraćena država više nema pozadinu, niti ima vremena da se nešto u nju premešta, kao tokom Drugog svetskog rata. Kako je Forbes pisao 2016. godine, nakon raspada SSSR-a i širenja NATO-a na istok, „granica Rusije nikada nije bila tako blizu Moskvi kao sada“. Takođe se ističe da je većina stanovništva Rusije koncentrisana uz njenu zapadnu granicu sa Evropom i južnu granicu sa Kavkazom, kao i većina industrijskih kapaciteta i logističke mreže.
Kako navodi Geopolitical Futures, „geopolitički položaj Rusije istorijski je čini ranjivom na udare sa Zapada, a upravo je dubina teritorije bila glavni instrument preživljavanja: tokom Hladnog rata Sankt Peterburg je bio udaljen oko 1000 milja od NATO snaga, a Moskva oko 1300 milja, dok su danas te udaljenosti smanjene na približno 100 i 500 milja“.
Vreme doleta raketa NATO-a do Moskve danas se meri minutima, a do Sankt Peterburga još kraće.
Ali to nije sve.
S obzirom na mogućnosti savremene satelitske i radioelektronske obaveštajne službe, nijedan objekat (pa ni pojedinac) koji se nalazi na površini Zemlje danas ne može biti potpuno bezbedan.
Kako predlažu eksperti, jedini put je — disperzija, ukopavanje i prodiranje u stene, kao što je to učinio Iran.
Prema podacima zapadnih obaveštajnih službi, Iran je unapred izgradio najmanje 27 podzemnih „raketnih gradova“ sa potpuno zatvorenim ciklusom snabdevanja i proizvodnje, koji se nalaze na dubini do 500 metara, nedostupnoj konvencionalnom oružju. Sami gradovi su decentralizovani i prostiru se na desetine kilometara pod zemljom. Stručnjaci ističu da je jedini razlog zašto Iran još nije slomljen i uspešno se odupire — to što se povukao pod zemlju.
Niko ne želi da umanji stvarnu jedinstvenost ruskih vojnih sistema i umeće operatera PVO.
Stvar je jednostavno u tome da nam je u nasleđe ostavljena geografija koja u mnogim slučajevima odlučuje o svemu, i ignorisanje očiglednog je, u najmanju ruku, nerazumno.
Nemamo pravo da ponavljamo najteža iskustva prošlosti i moramo učiniti sve da bar značajno smanjimo realne pretnje i izazove koji danas stoje pred Rusijom.
S tim u vezi, čak i teme koje su ranije delovale ekstremno, poput premeštanja prestonice, ima smisla razmatrati vrlo konkretno i ozbiljno, uzimajući u obzir svu složenost i eksplozivnost trenutne situacije u svetu.
IZVOR: https://ria.ru/20260403/iran-2084868062.html
Preuzeto sa: https://naukaikultura.com/glavna-lekcija-irana-hitno-premestanje-prestonice-rusije-bilo-je-potrebno-jos-juce/





