„SRBIJA NEMA ALTERNATIVU ULASKU U EU POŠTO JE RUSIJA NIGDJE NE ZOVE. RUSIJA TREBA DA POZOVE SVE SVOJE POTENCIJALNE SAVEZNIKE U EVROAZIJSKI SAVEZ, ODKB I ŠOS.“
AUTOR: Sergej Pravosudov
PREVOD: Milana Babić/Evroazija.info
Na moja pitanja odgovara direktor Agencije strateških komunikacija Oleg Bondarenko:
Oleg, ti si nekoliko godina živio u Kijevu, ali prošle zime, u jeku protesta, vratio si se u Moskvu. Zašto?
Zaista, ja sam osam godina radio u Kijevu, gdje sam bio na čelu nevladinog Rusko-ukrajinskog informacionog centra. Mi smo pokušavali organizovati rusko-ukrajinsku saradnju: organizovali smo konferencije, izdavali knjige, snimali filmove itd. Ipak, ruska država nije smatrala za shodno da se zanima „mekom moći“ prema drugim državama. Ja i još nekoliko entuzijasta nismo se mogli suprostaviti dobro organizovanoj mašineriji proguravanja američkih interesa. Kako je poznato SAD su potrošile na Ukrajinu, samo oficijalno, više od 5 milijardi dolara. Kao rezultat, dobili smo apsolutno antiruski režim na svojim granicama. Sada je djelatnost Rusko-ukrajinskog informacionog centra zamrznuta pošto je raditi u Kijevu postalo nebezbjedno, mada sam ostao na vezi s ukrajinskim novinarima, ekspertima, političarima, biznismenima.
Kako će se razvijati situacija u Ukrajini?
Produžiće se građanski rat budući da na tome insistira SAD. Amerikanci će uložiti maksimum napora ka tome da uvedu u taj rat Rusiju. Kako izbjeći vojni sukob, ja ne znam, budući da je taj trend određen ne u Kijevu, već u Vašingtonu, koji potpuno kontroliše situaciju u Ukrajini. Ostaje nam da samo žalimo stanovništvo Ukrajine.
Da li će Donjecka i Luganska narodna republika biti zgažene?
Misim da neće. Te republike će se očuvati zahvaljujući prijateljskim vezama sa Rusijom. Štaviše, one će postati sastavni dijelovi buduće Novorusije. Zatim će im se prisajediniti i drugi regioni Ukrajine: Dnjepetrovska, Odeska, Harokovska, Zaporožska, Hersonska, Nikolajevska obast, a možda i Zakarpatska. Većina stanovnika ovih regiona ni sada ne simpatišu kijevsku vlast, a građanski rat, ekonomski haos i pad standarda života još više će ih odgurnuti od Kijeva. Oni će izlaziti na mitinge i demonstracije, a ako ih počnu ubijati onda će ljudi početi da se naoružavaju i da se bore za svoja prava, sada već sa oružjem u rukama. Očigledno je da će građanski rat u Ukrajini trajati još najmanje pet godina, znači da će se tranzit gasa preko ukrajinske teritorije nalaziti pod stalnom opasnošću. Dakle, treba proširivati „Sjeverni tok“ i realizovati novi projekat koji će doći umjesto „Južnog toka“.
Čime se mogu objasniti poteškoće nastale pri realizaciji projekta „Južni tok“?
Nije tajna, da sadašnja vlast EU provodi proameričku politiku, a Amerikanci apsolutno nisu zainteresovani za sigurnu isporuku ruskog gasa u Evropi. Suprotno, oni su uvijek bili protiv te isporuke. Sada se vlada Njemačke, na čelu sa Angelom Merkel, hladno odnosi prema Rusiji, a to se nimalo ne dopada njemačkom biznisu. Praktično sve velike korporacije Evrope se protive sankcijama prema Rusiji, ali ih političari ne slušaju. To znači da ćemo u najskorije vrijeme biti svjedoci smjene političkih elita u nizu evropskih zemalja. Ako pogledamo rezultate nedavnih izbora u Saksoniji (Njemačka) vidjećemo da su dobre rezultate uspjele da dobiju partije evroskeptika „Alternativa za Njemačku“ i Lijeva socijalistička partija. U budućnosti u Evropi će se nastaviti polarizacija političkog spektra i porast uticaja krajnje lijevih i krajnje desnih partija. U Francuskoj „Nacionalni front“ već broji 25 % glasova. U Velikoj Britaniji dobre rezultate na izborima pokazuje Partija nezavisnosti Ujedinjenog kraljevstva koja traži izlazak zemlje iz EU. Lijeve partije postižu uspjehe na izborima u Grčkoj, Italiji i Španiji. Već danas Rusija treba da učvrsti kontakte sa tim političkim snagama.
Danas je najslabija karika EU Mađarska. Na čelu te zemlje je lider „Mađarskog građanskog saveza“, evroskeptik Viktor Orban, koji jasno štiti nacionalne interese. Pritom, najbliži konkurenti njegovoj partiji nisu neki proamerički političari, nego još veći evroskeptici iz partije „Za bolju Mađarsku“ , Upravo zato se Mađarska nalazi na putu izlaska iz EU i nastoji da učvrsti saradnju sa Rusijom. Zna se da je ova zemlja veoma jako podržavala projekat Južni tok.
Ako govorimo o „Južnom toku“ onda ovdje u prvom redu treba obratiti pažnju na Bugarsku. Ova zemlja je postala glavna kočnica u realizaciji datog projekta. O suverenitetu Bugarske može se govoriti uslovno. Politička situacija je ovdje krajnje nestabilna. Svaki dan u Bugarskoj može doletjeti nekoliko američkih senatora, lokalne vlasti će odmah otkazati realizaciju projekta koji je pogodan za njenu zemlju. Upravo to smo vidjeli nedavno. Očigledno je da Rusija nije mogla beskonačno čekati kada će vlasti Bugarske odlučiti da ispune one obaveze izgradnje „Južnog toka“ koje su na sebe preuzeli. Kao rezultat toga Vladimir Putin je objavio da gasovod neće ići u Bugarsku nego u Tursku. To će dozvoliti da se zaštiti Turska od tranzitnih rizika vezanih za Ukrajinu.
Predviđalo se da će se gas „Južnim tokom“ isporučivati još u Italiji, Srbiji, Austriji, Mađarskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, a takođe i BiH. Zato treba misliti o tome kako dostavljati gas do ovih zemalja zaobilazeći Ukrajinu koja je u plamenu. Nisam uvjeren da će gasno čvorište na granici Turske i Grčke dovesti do toga da se otklone sva pitanja. Možda bi ovdje trebalo spomenuti i Rumuniju. Ova zemlja je konkurisala skupa sa Bugarskom za pravo da postane učesnik projekta Južni tok. Tim više što perspektive političke stabilnosti u Turskoj otvaraju masu pitanja. Na granicama Turske, sirijski i iranski Kurdi ratuju sa borcima islamske države. Odnosi između centralne vlade i turske zajednice Kurda ostavljaju utisak da se želi bolje. Neki američki analitičari bliski CIA-i otvoreno predlažu da se objedine ratovi u Siriji i Ukrajini da bi se na taj način stvorili problemi između Rusije i Irana. Zato je potrebno „samo“ destabilizovati Tursku.
Oleg, a ti si radio u svojstvu političkog konsultanta sadašnjeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića. Po tvom mišljenju da li se politička elita u Srbiji mnogo razlikuje od elite u Bugarskoj?
Mnogo. Srpska politička elita je samostalnija u donošenju odluka. U mnogome to je uslovljeno činjenicom da Srbija još nije postala članica EU. Rezultat toga je da je Srbija odbila da uvodi sankcije Rusiji bez obzira na snažan pritisak od strane SAD i EU. U toku ove godine isporuka proizvoda iz Srbije u Rusiju se povećavala tri puta. Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić je najveći saveznik Rusije u Evropi, mada u vladi Srbije postoje i otvoreni agenti uticaja SAD takvi kao potpresednik Zorana Mihailović. Ali ja ne mislim da će političari, koji su orijentisani na Amerikance, moći da ubijede Srbe da se pridruže sankcijama protiv Rusije.
Neophodno je naglasiti da Rusija ne predlaže Srbiji nikakvu geopolitičku alternativu. Ambasadori Rusije u toj zemlji stalno su izjavljivali da mi nemamo ništa protiv toga da Srbija uđe u EU. No, iza scene je ostala činjenica da prije nego što uđe u EU Srbija mora postati članica antiruske vojne alijanse – NATO. Sada, u uslovima zaoštaravanja odnosa između Rusije i EU ta pozicija izgleda čudno. Očito je da Rusija treba otvoreno predložiti Srbiji da u prvoj etapi sačuva status neutralne zemlje da bi bila most između naše zemlje i EU, a zatim da uđe u Evroazijski savez.
Ako ne griješim, od 1. januara 2015. godine na teritoriji Srbije počinju djelovati svi zakoni EU. Ispada da ova zemlja neće imati prava člana EU, ali je prinuđena da nosi masu obaveza. Kako u takvim uslovima Srbija može sačuvati svoju neutralnost?
Činjenica potpisivanja o asocijaciji sa EU ne zabranjuje zemljama da ulaze u neke druge međudržavne tvorevine. Na primjer, mnoge države Latinske Amerike su potpisale saglasnost o zoni slobodne trgovine sa EU, ali su pritom one stvorile sopstveno trgovačko udruženje. Ja ne kažem da će Srbija odmah da pristane na prijedlog Rusije. Danas, Srbija nema alternativu ulasku u EU pošto je Rusija nigdje ne zove. Rusija treba da pozove sve svoje potencijalne saveznike u Evroazijski savez, ODKB i ŠOS. U svijetu će se pojaviti alternativni centar privlačenja za zemlje koje ne žele da se nađu u orbiti Zapada. Što se tiče januara 2015. godine, ne mislim da će Srbija automatski napustiti neutralni status i da će odustati od svog dogovora sa Rusijom (prema tome i od dogovora o bescarinskoj trgovini).
Hoće li Amerikanci moći uticati na to?
Nedavno su SAD promijenile svoju politiku na Balkanu, ako su ranije računali na prozapadne liberale, sada su počeli sarađivati sa radikalnim nacionalistima. Posebno se to jasno ispoljilo za vrijeme posljednjih izbora u Republici Srpskoj (BiH) na čijem čelu je već mnogo godina Milorad Dodik. Ranije je on bio po volji vlasti SAD i EU, ali su sada oni odlučili da igraju protiv njega i računali su na SDS. Upravo na čelu te partije 90-tih, za vrijeme rata u BiH, bio je Radovan Karadžić. Većeg neprijatelja za SAD teško je bilo zamisliti, ali su prijašnji lideri ove partije ili pokojni, ili su u zatvoru, ili se skrivaju. I sada je SDS postao instrument u rukama SAD i EU za borbu protiv Milorada Dodika, koji je u ovim uslovima naglo počeo da se pretvara u proruskog političara. Dodik je uspio da pobijedi na izborima, ali sa veoma malom prednošću.
Slična situacija se odvija u Srbiji. Vlastima SAD i EU nije po volji činjenica da Srbija ne odustaje od saradnje sa Rusijom. Po mojim podacima već na proljeće 2015. godine SAD će pokušati da ostvare u Srbiju sljedeću obojenu revoluciju, pri čemu će to raditi snagom proruski nastrojenih patriota. Nisu slučajno Amerikanci pustili iz zatvora u Hagu lidera SRS Vojislava Šešelja. Podsjetiću da su nekada Tomislav Nikolić i premijer Srbije Aleksandar Vučić bili Šešeljevi saborci. Ipak, dok je on bio u zatvoru oni su napravili SNS i pobijedili na izborima. Jasno je da im Šešelj to nije oprostio. Izašavši iz zatvora, one je već počeo energično da kritikuje politiku Nikolića i Vučića. Oko Šešelja pokušavaju da koncentrišu proruski nastrojene neparlamentarne partije i pokreti, a zatim će ih gurnuti na svrgavanje vlasti. Ekonomska situacija Srbije je sada teška. Nezaposlenost premašuje 25%, zato za proteste postoji socijalna baza. Vlast Šešelju prirodno neće prepustiti, tim prije što je on vrlo bolestan.
Ako, pak, Amerikanci shvate da neće uspjeti potpuno otrgnuti Srbiju od Rusije, onda oni mogu računati na unutrašnje nerede. To neće biti teško računajući na konflikte sa Albancima na Kosovu i muslimanima u BiH. U tom slučaju u Srbiju će biti lako prebaciti odrede boraca iz Sirije, Iraka, Libije i veoma će biti komplikovano zaustaviti taj rat. U tom slučaju aktivi Gazproma u Srbiji će biti u opasnosti. Prije svega riječ je o NIS-u. Očigledno je da Rusija treba da bude aktivno suprostavljena tim planovima.
Izvor: evroazija.info
