ČUDNI GESTOVI DONALDA TRAMPA: Američkog predsednika sumnjiče za povezanost s masonima

ČUDNI GESTOVI DONALDA TRAMPA: Američkog predsednika sumnjiče za povezanost s masonima

Tokom nedavne rasprave u Beloj kući između predsednika SAD Donalda Trampa i Vladimira Zelenskog, kao i tokom susreta sa predsednikom Francuske Emanuelom Makronom, pažljivi novinari su primetili da Amerikanac više puta sastavlja dlanove na određen način – u oblik romba. Primećeno je da iste takve gestove često koriste i drugi političari: predsednik Francuske Emanuel Makron, Angela Merkel u Nemačkoj. A piramida, oko u piramidi, romb, trougao, oko u trouglu – sve su to masonski simboli koji označavaju vrstu strukture vlasti u kojoj čitavo čovečanstvo kontroliše mala grupa „izabranih“. Upravo zbog toga, ljubitelji teorija zavere odmah su zapodozrili da je američki lider član ove tajne organizacije.

Međutim, takve sumnje pojavile su se još ranije. Još 2017. godine britanski list The Sun objavio je članak pod naslovom: „Da li je Donald Tramp član ‘iluminata’? Teorije zavere oko novog predsednika SAD.“ U članku se navodi da mnogi tvrde kako je on deo globalne elite koja teži uspostavljanju Novog svetskog poretka (NSP).
„Pored bezrezervne podrške Izraelu od strane Trampa, mnogi znaci ukazuju na to da on pripada cionističkom kampu. Njegov ‘glavni strateg’ Stiv Benon radio je za Breitbart.com, koji je verovatno bio paravan za Mosad i postavio temelje Trampovoj antimigrantskoj, antiiranskoj, antiliberalnoj i proruskoj politici“, piše američki politikolog Henri Makou.

A nakon što je Tramp naredio bombardovanje Irana – čemu se, kako je poznato, protivilo njegovo okruženje – takve sumnje su se samo pojačale. Poznato je i da je Tramp bio prvi aktuelni predsednik SAD koji je posetio Zid plača u Jerusalimu (2017). A 7. oktobra 2024. godine (na prvu godišnjicu početka poslednjeg rata na Bliskom Istoku) Tramp je posetio u Kvinsu (država Njujork) grob Menahema-Mendla Šnersona – duhovnog vođe pokreta „Habad“. Rebe je bio odlučni protivnik vraćanja teritorija koje je Izrael okupirao Arapima. Imao je jasan stav: na svetoj zemlji za Jevreje ne mogu postojati dve države – nema mesta za Palestinu. Rebe je veoma popularan među ratobornim Jevrejima. Trampova poseta grobu je očigledan znak da je on pristalica Šnersona.

Nedavno je na sajtu Global Research News objavljen članak pod nazivom: „Neraskidiva veza između ratova na Bliskom Istoku i Ukrajini“. Analizirajući Trampove izjave i postupke, autor postavlja retoričko pitanje: „Da li je moguće da je Tramp u jednom trenutku prihvatio judaizam?“ Zato ne bi bilo čudno ako se pokaže da je aktuelni predsednik SAD ujedno i mason.

A i to da masoni na Zapadu nisu bezazlena organizacija ljubitelja drevnih rituala, već struktura tesno povezana s politikom, danas je već dobro poznato. I to ne u prošlosti – već danas. Dovoljno je podsetiti na veliki skandal iz 1981. u Italiji, kada je razotkrivena masonska loža P-2, koja je pripremala desničarski državni udar u zemlji. U njenom sastavu bili su ministri, šefovi obaveštajnih službi, generali, poslanici, bankari. Vlada je morala da podnese ostavku. Otvorena je istraga, ali su mnogi istaknuti članovi lože potom pobegli u inostranstvo ili su ubijeni. Tako je bankar Gvido Kalvi pronađen obešen ispod mosta u centru Londona, a Mikele Sindona otrovan u zatvoru.

Malo je poznato da je jedan od najaktivnijih boraca protiv masona bio Francisko Franko, koga se kod nas od vremena SFRJ predstavlja kao diktatora i Hitlerovog saveznika. Ali bez obzira na sve što se govori o „diktaturi Franka“, tokom njegove vladavine Španija je postigla velike ekonomske uspehe. Tako je, na primer, 1964. godine industrijska proizvodnja u zemlji porasla za 140,2%, što je bio najviši rast u svetu – iza sebe je ostavila čak i posleratnu Japansku (139,2%) i SAD (121,6%). Naravno, i prihod po glavi stanovnika u Španiji se u odnosu na 1958. godinu povećao dva i po puta.

Da, Frankovi pristalice surovo su se obračunavali s komunistima, ali i Staljin je kasnije pogubio mnoge koji su pod plaštom „dobrovoljaca“ ratovali u Španiji. A ideja komunizma, za koju su se u Španiji borile interbrigade, mi smo se sami odrekli 1991. godine.

„Fašizam Franka“, pisao je nedeljnik Argumenti i fakti, „bio je nekako ‘pogrešan’. Nije ličio ni na nemački nacizam sa rasnom teorijom, ni na italijanski fašizam s prezirom prema monarhiji i korporativnom državom. Jedino što ih je povezivalo bio je nacionalizam. Ali i taj Frankov nacionalizam bio je neobičan – za njega je Španac bio svaki građanin Španije, bez obzira na rasne i plemenske razlike. Njegov slogan pod kojim je ušao u građanski rat 1936–1939. bio je: ‘Narod, monarhija, vera’“.

I samo jedan begljiv pogled na ovu parolu, piše nedeljnik, dovoljan je da se uoči – ona neobično podseća na rusku imperijalnu trijadu: „Pravoslavlje, samodržavlje, narodnost“. Nije ni čudo što je na strani Franka ratovalo dosta ruskih belogardejaca-emigranata.

Svoje originalno viđenje malo poznate pozadine događaja u Španiji izložio je poznati peterburški dokumentarista, pisac i istoričar Viktor Pravdjuk. „Krajem 1946. godine u Španiji se pojavio nepoznati pisac. Zvao se Hakin Bor. Serija njegovih članaka bila je posvećena razotkrivanju masonstva. Potom je objavljena knjiga ‘Masonstvo’, zbornik publicističkih tekstova Hakina Bora. U predgovoru se kaže: ‘Ova knjiga nastala je kao nasušna potreba, jer mnogi Španci, kako u našoj zemlji tako i u inostranstvu, žele da saznaju istinu o jednom od najuznemirujućih, a ujedno i najmanje poznatih pitanja našeg doba – pitanju masonstva.’“

Po dubini ukorenjenosti, masoni su, smatra autor, mnogo opasniji za nacionalnu Španiju od komunista.
„Ova knjiga“, – nastavlja se u predgovoru – „nastala je kao jedno od sredstava zaštite naše Otadžbine. Ne bismo otkrivali ove intimne detalje, da nas žestoki napadi na našu zemlju nisu naterali, kao ljude koji se nalaze na prvoj liniji odbrane, da upotrebimo sva sredstva koja nam je Bog dao u ruke. A nema efikasnijeg sredstva od razotkrivanja i javnog objavljivanja dela ove tajne organizacije, njenih poznatih ciljeva (koja ne krije svoju mržnju prema Rimu i Španiji) i njenih dela, koja ona sama ne priznaje“.

U istoriji Španije masonstvo je zaista odigralo zlokobnu ulogu, uništavajući nacionalne tradicije. Isto se može reći za masonsko podzemlje u carskoj Rusiji, koje je aktivno učestvovalo u rušenju monarhije, pravoslavlja i ruskog sveta. Ali, dok je u Španiji, zahvaljujući neumornoj borbi protiv masonstva koju je vodio Fransisko Franko, ovo „đavolsko podzemlje“ na kraju bilo razotkriveno, u Rusiji se ništa slično nije dogodilo – što je dovelo do katastrofe 1917. godine.

Viktor Pravdjuk priča da je 1988. godine proveo oko mesec dana u poseti SAD. U Njujorku, upravnica skladišta knjiga izdavačke kuće „Teleks“ (ruskojezičke knjige), gospođa Litovkina-Štajn, kazakinja, odvela ga je u ulicu Volstrit, gde se među visokim zgradama skriva skromna kuća, broj 120, i rekla: „U ovoj kući u martu 1902. godine okupili su se veliki bankari, finansijeri i masoni najviših, 31–33 stepena, i doneli odluku da ubiju ruskog cara i celu njegovu porodicu“. I šesnaest godina kasnije – taj zločin je zaista i izvršen.

„Masonstvo je uništilo monarhiju“, pisao je Hakin Bor, „i danas se žestoko bori protiv nas, sada kada smo zauzeli poziciju hrabre nezavisnosti. Ko nam može oduzeti pravo da se branimo? Ko se može sablazniti time što je Španija stavila masone van zakona? Masonstvo u Španiji znači izdaju Otadžbine i pretnju veri. Masoni su niski ljudi, sposobni da prodaju sopstvenu braću neprijatelju“.

Franko je na sve načine podržavao i promovisao tekstove Hakina Bora. Kaudoljo ga je često citirao, pominjao novinarima kako uveče s njim pije čaj i raspravlja o važnim pitanjima. Ali Hakin Bor nije dugo „postajao“. Španski čitaoci su ubrzo shvatili da te oštre antimasonske tekstove zapravo piše sam Franko. Upravo on je vodio očajničku i beskompromisnu borbu protiv „svetskog zla“.

„Suština je u tome“, govorio je lider španske nacije, „da se ovde suočavamo sa masonstvom – tim čirom koji je pogodio svet u 19. veku, koji je uzrok svih nesreća Španije, koji je danas pobedio i gospodari u međunarodnim političkim krugovima Zapada. On povezuje, raspetljava i nameće svoju volju narodima, suprotno njihovim željama, meša se u odnose između nacija, ne poštuje političke običaje, ne uvažava javno mnjenje koje je zgraženo nad postupcima masona. Tako masonstvo postaje glavni neprijatelj demokratskih načela. Demokratija je javna, masonstvo se krije; demokratija proglašava prava, masonstvo ih oduzima; princip demokratije je slobodan izbor političkih saveznika, masonstvo ljude vezuje zakletvama i preti izopštenjem ili smrću u slučaju neposlušnosti nadređenima“.

Podvlačeći ovo, Viktor Pravdjuk postavlja pitanje koje se tiče današnjice: „Šta povezuje na putu uništenja ove privremene saveznike – komuniste i masone? Neobuzdana mržnja prema monarhističkim oblicima vlasti i odbacivanje Boga i Crkve, uništenje oba. Oni se spremaju, a mogućnosti su im neograničene. Masonske kapi polako i istrajno podrivaju temelje. Masonstvo je proizvod liberalizma“, tvrdio je Franko, „a liberali postoje i u monarhiji, i u republici, i u socijalizmu. Masonstvu odgovara liberalizam, zato su tipično masonske partije – liberali, radikali i svi koji sebe nazivaju levičarima“.

Zbirka publicističkih članaka Franka „Masonstvo“ objavljena je nakon njegove smrti. Kaudoljo se nije zadovoljio samo ovom knjigom – u Madridu je osnovao Muzej masonstva, u kojem je prikazao istoriju ovog antihrišćanskog pokreta, sakupio i izložio masonske simbole, znake i dokumente. Štaviše, ponekad je lično vodio posetioce kao kustos, iznenađujući ih dubinom svog poznavanja teme.

„Ne smemo se zavaravati“, pisao je Franko – „ili ćemo se odreći svog suvereniteta i predati se milosti podlih izdajnika koje upravljaju iz inostranstva, ili ćemo s ponosom izdržati ove napade i naši neprijatelji će biti nemoćni pred snagom našeg jedinstva“.

Nema nikakve sumnje, zaključuje Viktor Pravdjuk, da je Franko za života pobedio i komuniste i masone. Ali potpuno, večito i konačno trijumf nije mogao da postigne. Protivnik je bio suviše moćan, tajanstven i vešto se infiltrirao u sve strukture države. Franko je preminuo 20. novembra 1975. Spolja gledano, činilo se da je ostvario sve svoje ciljeve: Španija je postala snažna nacionalna država, okrenuta tradicionalnim vrednostima. Monarhija je obnovljena, a kralj Huan Karlos vaspitavan je pod direktnim nadzorom Franka. Španija je postala ekonomski stabilna i uticajna evropska zemlja. Izgledalo je da u takvoj zemlji masonski revanš nije moguć…

Ali onda je usledio niz zagonetnih događaja. U februaru 1978. izbio je požar u dvorcu Paso de Meiras i izgorio lični arhiv Franka. U aprilu iste godine, opljačkan je porodični arhiv u seoskom imanju. Potom je u stanu Frankove udovice Karmen Polo izbio novi požar, koji je konačno uništio sve istorijske dokumente o epohi Franka u porodičnom posedu. Na kraju, zatvoren je i muzej masonskih dokumenata u Madridu koji je osnovao Franko…

A onima koji i danas tvrde da je zlokobna uloga masonskih organizacija u svetskoj istoriji – mit, treba podsetiti da je, kako je danas nesporno dokazano, upravo takvu ulogu masonstvo odigralo u Rusiji za vreme Februarske revolucije 1917. Na vlast je došla vlada u kojoj je većina članova, uključujući samog Kerenskog, pripadala masonskim ložama.

A ako se krene dalje tragom te zlokobne masonske povorke, dobro je poznato da su gotovo svi američki predsednici bili masoni. Nije slučajno što se u blizini Vašingtona, u Aleksandriji, uzdiže zgrada visoka 100 metara – Nacionalni masonski memorijal Džordža Vašingtona. Na ulazu stoji bronzana statua prvog američkog predsednika – u masonskoj kecelji, s čekićem u ruci i drugim masonskim obeležjima.

I danas su aktuelne reči Bertolda Brehta o fašizmu: „Još jedna trudnoća koja je rodila zver.“

IZVOR: https://www.fondsk.ru/news/2025/07/08/strannye-zhesty-donalda-trampa.html

Preuzeto sa: https://naukaikultura.com/cudni-gestovi-donalda-trampa-americkog-predsednika-sumnjice-za-povezanost-s-masonima/

Podelite sa drugima:

Povezani članci

0 0 glasovi
Glasanje za članke
Pretplati se
Obavesti o
guest
1 Komentar
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
slobodan mlinarević
slobodan mlinarević
1 dan pre

Ovo vredi dopuniti o masoneriji u Srbiji od 19. veja pa do danas!

1
0
Волели бисмо да чујемо ваше мишљење, молимо вас да пошаљете коментар.x