Lični stav:Slovo o Kosovu i Metohiji

Lični stav:Slovo o Kosovu i Metohiji

Аutor:Jovana Novaković

Rođena sam 1993. godine, čime se zaključuje da su moji roditelji deca komunizma, jer odrastahu u 1980-im, dok su moji dedovi direktno živeli u komunizmu. Niko od mojih nije bio deo komunizma po svojim delima, već behu deo toga vremena, no ne u duhu, već samo u bivstvovanju. U skladu sa tim i vaspitavahu moje roditelje, te ni oni ipak ne biše po delima deca istog. Sa očeve strane su svi Ličani, uvek držali do tradicije i uglavnom u tradicionalnom smislu do vere. Trudili su se kako su najbolje znali i umeli, stoga je baba ljubav prema Gospodu prenela i na mog oca i strica. Baba po tati je postila, išla na liturgiju dok je mogla i pričešćivala se. Došli su iz Like 1967. Rođena braća moje babe Dušanke zvala su se Ilija i David. Obojica su bili četnici. Deda Ilija je umro 2005. godine u Mančesteru. Nakon Drugog svetskog rata otišao je i nastanio se tamo. Bio je u diviziji Momčila Đujića i deo četničkog pokreta Ravna gora. Komandant mu je bio komšija iz sela, Mirko Marić, po kome je kasnije mnogo muško čeljade iz moje familije dobilo ime. Deda Ile, kako smo ga iz milošte zvali, svake godine je revnosno dolazio iz Engleske za vreme održavanja ravnogorskih dana. Uvek je želeo iznova da se vrati na Ravnu Goru, na mesto odakle je sve počelo.

Deda David iliti deda Dajo, kako smo mi uvek voleli da ga zovemo, skončao je junački tokom rata. Imao je samo 15 godina kada je uzeo pušku i otišao u rat, pridruživši se četnicima. Gledajući sakriven u košu za čuvanje kukuruza kako mu otac umire od batina koje su mu nanele ustaše zajedno sa partizanima, jer nije želeo da im da informacije o sinu Iliji, odlučio je da se pridruži četničkom pokretu. Isprva, četnici sa Otrića nisu želeli da ga prime, no uzevši pištolj od komandanta i pripretivši da će ga ubiti, postao im je simpatičan zbog svoje upornosti, te su ga ipak primili u četu. Ne zna mu se grob, ali zna se za njegovo junaštvo i hrabrost tokom rata.

Treći brat moje babe Dušanke, Dragan, bio je jako mali, te nije mogao ni na koji način da pristupi ratu. Moju babu su partizani i ustaše često maltretirali, jer je ,,četnička“, kako je ona to uek volela da istakne. Oni su se prezivali Bursać. To je babino devojačko prezime. Udala se u Dragišiće, što je moje devojačko prezime.

Pošto je ostalo nešto od tog borbenog duha mojih predaka, ne mogu a da se ne osvrnem na trenutnu situaciju u vezi sa Kosovom i Metohijom. Naime, ljubav prema domovini i Gospodu usađena mi je odmalena i u skladu sa tim trudim se da živim i danas. Ono što želim da poručim jeste da ja nisam dete komunizma, ja nisam dete anestezirane svesti niti umrtvljene savesti, ja želim da budem dostojna svog deda Ileta i svog deda Daje. Ja ne želim da mi se zatre seme i da budem deo rulje koja nije deo nijednog naroda (jer to su Srbi bez Kosova i Metohije), ne želim da moja deca za nekoliko godina, kada budu pokazivala granice Srbije na kartama, njihovi prstići zaobiđu srce naše zemlje, ne želim da njihovi prstići zaobiđu Banjsku, Gračanicu, Visoke Dečane, Devič, Veliku Hoču, Pećku Patrijaršiju, Svete Arhangele, Bogorodicu Ljevišku i sve svetinje koje se nalaze na svetoj srpskoj zemlji. Ne želim da dođe do toga da njihovi kažiprstići podignuti uvis osuđuju decu komunizma koja su pratila naredbe satanizma, uradivši ono što ni sam komunizam nije smeo, jer se tada još uvek imao ko naći i stati iza pravoslavlja i svetinja i reći da onaj ko je u Hristu ne može donositi takve odluke, ne može slediti satanistička pravila. Deca komunizma su plodovi otpadništva, a deca pravoslavlja plodovi su Istine. Ja želim da budem dete Istine, da stojim u Istini zajedno sa svojom decom, učeći ih da Kosovo i Metohija jeste srce i duša Srbije i svakog Srbina, i da njihovi prstići nikada ne smeju zaobići srce kada budu kod učiteljice pokazivali granice države Srbije. I zato kažem 88 499 kvadratnih kilometara zauvek!

Izvor: https://www.koreni.rs/slovo-o-kosovu-i-metohiji/

Podelite sa drugima:

Povezani članci

0 0 гласови
Glasanje za članke
2 Komentari
Уграђене повратне информације
Погледај све коментаре
слободан млинаревић
слободан млинаревић
1 година пре

Типична породична прича, која се у свакој породици може чути. Нажалост, нове генерације нису довољно критичне према успоменама претходних генерација. Ја сам слушао све најлепше о деда-ујаку, кога су „комунисти“ по ослобођењу Ваљева осудили и стрељали. У причи је био диван човек, супруг и отац три кћерке. Постепено сам сазнавао да је у реалном животу, био полицијски службеник, који је породичну имовину прокоцкао. Лако је замислити морални лик дотичног, иако је породица све најлепше причала. У „комунизму“ који се у тексту спомиње и негативно оцењује, све три кћери „народног непријатеља“ и сарадника окупатора су дипломирале на правном, економском и медицинском факултету и мирно живели у том „комунизму“, који се негативно спомиње у лепо сроченом тексту у „славу“ сопствене породице. Тешко је наћи породицу описану са толико „јунака“, као што је налазимо у овом тексту. Ко за инат сви су изабрали „погрешну“ страну. Ауторки материјала очигледно недостаје познавање и разумевање историје и друштв

слободан млинаревић
слободан млинаревић
1 година пре

Видим да мој први коментар није прошао “цензуру”?! Исти је објављен на Коренима одакле је овај материјал преузет. Могу само да допуним, да је ауторка “заборавила” ЋИРИЛИЦУ, као писмо у Срба!