Piše:Dane Čanković, predsjednik SNP – Izbor je naš
U otvorenom pismu mog kolege, rudara, Lazara Krička saznadoh da je poslanik Narodne skupštine Srbije, Milenko Jovanov, uvrijedio rudare, nazvavši ih tifusarima. Kao što reče Rudar i profesor Kričak, ako neko uvrijedi samo jednog rudara, mora da računa na to da je uvrijedio sve rudare. I nije samo to razlog što dajem podršku suštini otvorenog pisma – borba za spas Elektroprivrede Srbije. Pokušaj je ovo i da što više ljudi se uči na tuđim greškama, a poslanik Jovanov, na svojoj grešci i izvini se svim rudarima, jer je sve i uvrijedio. Rudari praštaju jer su mekog srca i tvrde vjere, zato mogu prihvatiti izvinjenje.
Kakva je to tvrda vjera, govore rudari podzemne eksploatacije i ne samo oni. Tvrda vjera, jer se ne boje zatvorenog prostora, podzemnih pritisaka koji mogu svaku podgradu zgužvati, metana i ugljene prašine koji izazivaju eksplozije, podzemnih voda, ne boje se potpunog mraka u koji može doći svaka „neman“. Ne boje se svega toga jer se ne boje smrti zato što vjeruju u Božiju promisao. Kao takvi oni, rudari, vole i zemlju i otadžbinu. Srbija je jedna od najbogatijih država ruda metala. Zato, poslaniče Jovanov učestvujte u pravljenju zdravog, poštenog, i rodoljubivog ambienta, kako rudari ne bi ustali iz zemlje. A ako ustanu i državi i narodu će biti bolje. Neka sada bude i onog koji će se naučiti na tuđim greškama.
Rudar Dane Čanković koji je zajedno sa diplomiranim inženjerom rudarstva Nebojšom Ilićem i tadašnjim apsolventom na RGF Branislavom Trišićem 17. novembra 1989. godine oko 10 sati, Božijom promišlju, otišao iz Aleksinačkog rudnika. Tog dana je oko 12 sati, zbog rudarske nesreće poginulo 90 rudara u spomenutom rudniku.
