EPA-EFE

Od kada su talibani preuzeli vlast nad Avganistanom i munjevito zauzeli prestonice provincija, bilo je teško steći sliku o tome kako izgledaju životi Avganistanaca izvan glavnog grada Kabula.

Naročito životi žena i djevojčica. Kako bi uvidio kako je na njihov život uticala brza promjena režima i kakvu budućnost naslućuju, CNN je razgovarao sa tri obrazovane Avganistanke koje se nalaze dvadesetim godinama života.

Sve tri su bile male za vrijeme prethodne talibanske vladavine, prije 2001. godine. Od CNN su, zbog zaštite bezbjednosti, tražile da ostanu anonimne. Jedna od njih se, kada su njen rodini grad Kuduz na jseveru zemlje talibani bombardovali, sklonila u Kabul sa porodicom.

„Kunduz u ovom trenutku nije mjesto za život. Niko ne bi trebalo da bude tamo. U kontaktu sam sa mnogim bivšim kolegama koji su i dalje zaglavljeni u Kunduzu. Žene ne napuštaju domove, svi ostaju kod kuće. Plaši ih mogućnost da ih talibani zaustave napolju ili dovedu njihove živote u opasnost“, rekla je ona.

Ona pravi razliku između onih koji rade onlajn i onih koji zbog potreba posla moraju da napuste domove.

„Oni koji rade od kuće ne vide veliku promjenu. S druge strane, državni službenici su svi kod kuće i ne mogu se da se vrate na posao uprkos tome što talibani najavljuju da mogu slobodno da se vrate. Stvar je u tome da niko ne veruje ničemu što dolazi iz usta talibana“, rekla je ona.

„Čisto sumnjam da su se talibani promijenili. Oni ne dijele iste vrijednosti kao avganistanski narod. Demokratija i prava žena njima ne znači ništa. Uvjereni smo da talibani pričaju bajke, jer znaju da ih međunarodna zajednica i Ujedinjene nacije pomno posmatraju“, rekla je ona za CNN.

Kako kaže, trenutno pokušava da vidi kako može u potpunosti da napusti zemlju uz pomoć nevladinih organizacija i humanitarnih agencija.

„Nažalost, niko mi nije pomogao u ovoj oblasti“, zaključila je.

Zaglavljena u Kunduzu

U većini provincija udaljenih od Kabula, život je sam po sebi dovoljno težak. Žene su zanemarene zbog nedostatka mogućnosti i resursa koji su im na raspolaganju, a pritisak talibana samo dodaje teret na njihova leđa.

Takođe u Kunduzu, gradu u kome živi oko 350.000 ljudi, nalazi se druga sagovornica koja je rekla za CNN kako joj je sada jedino bitno da preživi. Njen otac je radio za Ujedinjene nacije. Sada je bez posla.

„Najviše nas birine to kako ćemo da obezbijedimo hranu i vodu, koje su nam neophodne“, rekla je ona.

Kako kaže u gradu je trenutno mirno, ali se osjeća napetost.

„Ljudi su zabrinuti, izgubili su mir, pod stresom su. Talibani kažu da djevojčice mogu da se vrate u škole, ali samo u pratnji muških osoba. Djevojke ne mogu više same da izlaze“, rekla je.

Za nju, jedan incident najbolje oslikava seizmičku promjenu u Avganistanu.

„Prije neki dan se jedna od naših učiteljica vratila u školu i vozila se rikšom do posla. U Kunduzu je uobičajeno putovati rikšom. Međutim, talibani su ih zaustavili i pretukli vozača jer ju je prevozio bez njenog muškog pratioca“, rekla je ona.

Na kraju, ni ona se ne osjeća bezbjedno i željela bi da napusti Avganistan.

„Želim da napustim Kunduz i zemlju kako bih bila na sigurnom. Ovdje sam lokalni novinar i jedina nada su mi organizacije koje su spremne da pomognu novinarima u izgnanstvu. Svima sam poslala mejlove, ali niko nije odgovorio“, zaključila je.

„Hoćemo li se zaista vratiti u devedeste?“

Herat, treći po veličini grad u Avganistanu, ima više od 500.000 stanovnika. Nalazi se na putu ka Iranu i ima bogatu kulturnu prošlost.

„Svi su u potpunom šoku. Pad vlade i formiranje novog režima kojeg predvode talibani pokrenuli su gomilu pitanja u ljudskim glavama“, rekla je treća sagovornica.

Ipak, njen pogled na cjelokupnu trenutnu sitaciju, razliku se od viđenja ostalih djevojaka koje su govorile za CNN.

„Talibani ulivaju nadu čitavom stanovništvu da će u državi vladati mir i stabilnost. Prisustvo talibana u gradovima kao što su Herat, Mazar i Šarif se snažnije osjeteti u odnosu na Kabul“, rekla je.

„Svi čekaju da vide koje zakone i pravila talibani planiraju da uvedu. Muškaraca se ova tema možda i ne tiče toliko, ali žene su pod stresom i postavljaju pitanje da li ćemo se zaista vratiti u devedesete? Poslije 20 godina napornog rada i napretka? Ili će ovoga puta situacija biti bolja“, zapitala se ona.

„Iako muškarci percipiraju ovaj problem na toliko ličnom nivou kao žene, zabrinuti su. Brine ih budućnost njihovih žena i djece, posebno one koji imaju male ćerke“, rekla je ona.

Kako kaže ljudi su zapanjeni brzinom kojom su se promjene odigrale.

„Ljudi su doživjeli čudan šok, pred njima je neizvesna budućnost. Svi kažu kako je bolje da odu van zemlje u nepoznato, nego da ostaju ovde. Čitav narod je očajan“, kazala je.

I opet, oni koji imaju bilo kakve veze sa prethodnom vladom najviše strahuju, bez obzira na obećanja koja su talibani dali o opštoj amnestiji.

„U Heratu, talibani idu od vrata do vrata, posebno onih koji su povezani sa vojnicima ANDSF-a (avganistanskih specijalnih snaga)“, zaključuje.

Izvor: