Foto: Gloria/Zorica Zarić
Piše: Slaviša Čurović
Da ne valja i ne žulja, ne bi sve apologete bivšeg režima udarale u njega.
Da se nije izborio prostor za drugačije mišljenje od fanatizma “ meinstrim “ medija koji su prali mozak a finansirala ih država decenijama, što bi IN4S bio na udaru baš njih koji se sad finansiraju od “ strateških rezervi “ izmuzenih od naroda?
Ne smije se braniti čovjek, zato što nešto misli, po vama, već samo izvinjavati 24 sata, 7 dana u nedelji, 365 dana u godini. Tako ste zamislili da izgleda bilo koje srpsko, a ja kažem i građansko glasilo. Izvinjavajuće, što je baš takvo. A vi držite kantar?
Vjerovatno zbog referenci onih koji pišu takvo što, kantar je malo “ podešen “ da mjeri na vašu stranu.
Sve što se krilo, a nasleđe je bivšeg režima u CG od 1997-me do avgusta 2020. je genijalnost, a IN4S smeta? A zagonetka je, glavna, što piše tamo i evo neko kao ja, a nema šubaru na glavi?
Ili urednik IN4S-a, koga malo batinaju, malo hapse, malo tuže, malo progone, pa bi još po malo sve to, sad kad je stigla sloboda. A i on je i državljanin Ujedinjenog kraljevstva pride? Još jedna srpska zagonetka…i zavjera. A da ga brani neko? E taj nije za „multietičnost“. Vašu. Koja je 30 posto naroda držala van sistema 23 godine ? ! ? !
I da…
Zašto pišem za IN4S pa još i besplatno, a ne slažem se sa mnogim stvarimu u njemu?
Mora da je i to još jedna srpska, srpsko – građanska u mom slučaju, misterija i teorija zavjere?
Evo razloga. Svaki dan mi ga dajete, svi koji bi da ga u paramparčad rasturite. IN4S.
Jer bi branili i ja i urednik IN4S-a i vas i vaše bilo koje glasilo kad bi neko pokušao da ga gasi, a “ naš “ je. Tu je suštinska razlika između vas i IN4S-a. A ovo “ vaši “ i “ naši “ je plod vaših glasila i vaše vlasti. Višedecenijske, provincijalne, patetične i voluntarističke, klijentelističke a i oportunističke, ako i to hoćete kao kompliment.
Boli? O da… Kako boli kad neko smije da kaže, ne plaši se i nije na vašem kantaru. A ja takve poštujem, koji smiju da kažu sve, ko god da su. I više volim da sam s njima besplatno, nego sa vama za vaše pare, kojima ste sve probali da kupite, pa i onomad mene kao vaše prvokupljene. Stanići, tako su se zvali prvokupljeni. Za stanove. Poznato?
Samo jedna primjedba uredništvu IN4S-a, koja mi i dalje nejasno stoji nad glavom, svima nama koji se opet branimo. Što se branimo više?
Zašto se ozbiljno uzima išta što pišu nacionalni penzioneri bivšeg režima, što se ne šalimo sa tom vrstom netalenta, nego se još i polemiše sa njima?
Sa kim? Pa da čovjek ima sa kim polemisati, ni pola jada, ovako vjerujem da to treba ismijavati, gledati sa tugom, bez prezira i nastaviti sa slobodom.
Koju je i IN4S osvajao za Crnu Goru.
Ne samo za nas, nego i za sve ove koji se javljaju da ukidaju glasila, da postavljaju barikade nad mišljenjem i osiono spopadaju svaku misao koja je različita od njihove matrice da je sudbina države, samo u njihovim rukama kroz koje je prošla hrpa novca pa i onog od banana punjenih bijelim prahom, jedino sigurna.
Tako da, manje praha, više banana, a najviše strpljenja da se shvati da su najhrabriji uvijek smjeli, sad mogu i slobodno, a od sjutra i ponosno kao i do sad pisati, pa i ono što vam se ne sviđa, na primjer.
Ponekad, a možda često, ni meni.
Ali to je demokratija, a ona je stigla, pa se naviknite na nju.
Ja pišem za IN4S i vi to čitate? Znate zašto ga čitate? IN4S.
Jer je dobar i boli vas.
Kao istina.
Koja se ne smije gasiti.
Kao što se sloboda riječi ne smije gasiti.
Nikom. Nikada. Ni vama.
A tek ni IN4S-u.
Izvor: https://www.in4s.net/in4s-ili-kako-braniti-drugoga-od-sebe/
